MUŠKI PLAČ U OPROŠTAJNOJ POEMI
Plačem muški
prvi put,
dok nestala muza
oproštajnicu sprema.
Vapaj se rađa!
Vapaj zri!
Vapaj!
Vapaj!
Vapaj!!!
Ne javlja se.
Poemu pišem
od iskaza valova
životnih stanja,
a granica bola mi
sve tanja.
Kida me.
„Moje“ za sekundu
bogatstvo Sahare postade,
čujem kazaljke,
tjeraju da krenem
pisanju djelima,
plovljenju burnijim morima
bez vapaja što se rodi
bez vapaja što zri
bez vapaja što se ne javlja.
Vapaj!!!
Ne javlja se.
Šta bi moglo biti?
47