NIŠTA SE NE OSUŠI BRŽE OD SUZA
Ovlašan dan, noć
k'o lopov tih, bliži se
k'o nemili galebov krik
suze mami, čudnu moć
u lice ulijeva, utjehu traži.
Niz blijeda brda krenula suza
pohodom do vrata došla,
trenutak zastala,
osvrnuvši se nastavila put.
Tako sjajna, pomislih živa je
ogledala se u sluđenosti sudbine,
zahuktana koncima emocija tkana
prozirna, već pozna
snove uništene zali mi
vrelinom.
Bestragom ode noć,
na vrata sna pokuca zora,
stopljena suza pobježe u nedohvat
sklapanjem kapci zatvoriše vrata.
44