PLANETARNI UDARCI
Svijetla zvijezda moja si uvijek bila,
naručje si moje ljubavnom raketom pogodila.
Još ptica sa prozora moju pjesmu sluša,
ja sam samo jedna zaljubljena duša.
Lebdila u noći od glamura i sivila,
udarcem mekim kao svila.
Još ta vaza sa ormara život mi značila,
u njoj bio je buket najljepših karanfila.
Za mene više ne postoji osveta.
Jednom pogodila me zalutala kometa
djelo tvojih ruku, giljotina svih zora
sitno na komadiće u vidu meteora.
Još pada i sada kao i tada,
posljednji udarac i nestade iznenada.
Moj centar misleći prošlo je sve ne vidi
da iz atmosfere prema meni sele se asteroidi!
13