DEJA VU
U još jednom
prosanjanom snu,
ti,
glavni akter
crpiš odvažnost svu,
po ko zna koji put u tvojim očima
vidim lik svoj
kojeg je oblio
poznati hladni znoj.
Na stolu pred tobom
iste stare karte,
s mojim rukama
spremne za dohvate i nedohvate,
leže u snopu
uz nekrijuću dosadu,
već znaju kud putevi
naše ljubavi svaki put odu.
Nepomičan,
samoživ i nečovječan
stojim i gledam,
onda započnem da brojim
od jedan
127