KAD VOLIŠ POGREŠNU ŽENU
Moral samotni u porastu
budnja mrmori polako
prsti klonuli osjećaju simfoniju
odsviranu klavirom pogrešnoj ženi.
Vrijeme pravde od zaborava
pomjereno
odziv šalje sa puta povratku.
Zvižduk minulog vremena
zahvaljuje
naslikanom oreolu tuge.
Nisam smio, kajem se
s toliko emocija voljeti
Htio sam, predomišljen u čas
da budeš sav moj svijet.
Koja ironija!
122