E-BOOK Marina Adamović - Poznato o nepoznatom | Page 187
RADNJA U TRI ČINA
Ležeći u krevetu, gledam kroz prozor.
Mislite da gubim vreme? Ne... To je neopisiv doživljaj!
Plačem kada pada kiša; blistam kada Sunce sja; noću? tada mi je
pred očima mrak i misli beže, a nemaju kud, pa udaraju o lobanju -
imitiraju posmrtne timpane.
Jutros sam videla čudne pahulje... bila sam ubeđena da su
pahulje, ali... jul je, !!! Jul!!! Skupila sam dosta snage, prišla tom
prozoru (vidite li šta on sve može postići?) pogledala gore - ništa;
pogledala dole - masa iscepanih papirića...
Eto zapleta radnje; sišla sam do izlaza , dobro osmotrila i počela
sastavljati kockice na puzle... posle nekoliko sati... vrisnula sam..
Zašto?
Ne znam... A , zašto je neko iscepao Izvod iz matične knjige
rođenih? Zašto je usitnjeni dokument bacio kroz prozor iznad? Zašto?
Eto, vrisnula sam jer je taj "neko" preskočio prozor i slepio telo s
"rođenim dana tog i tog... "Jedini sam svedok (zbog puzli, sećate se?)
ko je to, ne tako davno, postojao.
Opet sam u krevetu, gledam kroz prozor, u ruci mi je ... ne,
JBMG.. ne... Diploma đaka generacije... cepkam.. cepkam... prozor
sja, a izdaleka nagoveštava da će možda, kažem – možda - zaplakati -
on ili ja...
Otkud ovaj mrak u glavi? Otkuda?
Misli, vratite se! Tu sam, do pre par minuta, bila i nikada ne bih
slomila draga okna ličnog pogleda na život...
Ko me gleda s drugog prozora?
187