E-BOOK Marina Adamović - Poznato o nepoznatom | Page 140

ODA LJUBAVI PREMA SVOM JEZIKU
Pisao je pesme , a vreme je teklo.
Pisao je: o tami, smrti, tami, a vreme je i dalje teklo. Glava mu je
bila puna praznine ispunjene ponorima. Ipak, on je voleo jezik. Voleo
je svoj jezik. Voleo je poeziju. To što je on voleo, volelo je njega.
Osuđen na smrt, pisao je o smti dece, majki, šuma, svega... da, pisao
je i o pucnju u svoju slobodu.
Slobode nema. Ko će onda ustreliti Ništa?
Ludoj filozofiju o besmrtnosti poezije može okačiti orden što
postoji među stranicama poput magije slova.
Ne mogu vam tačno reći šta je sadržaj te knjige, ali
Nju - volim. Slabo rečeno -
Ona je moja suština i suština svakog poimanja - "kako podneti
susret sa smrću"
Kako, Jone? Karajone, kako???
Puno puta susrela sam pesmu o umiranju i zato - živim.
Tu i Tamo kao TO.
140