ugleda sumnjivu personu kako kida listove iz knjige i baca u kanal. Te
dve scene joj dođoše kao dva knjigoljubiva šamara.
Na kraju izbija na veliki trg. Usput joj jedan čovek na prepad
pruža tacnu na kojoj je ugravirano carpe noctem, oslovivši je:
– Izvolite, madam.
Uzima sa tacne hedonističku poslasticu koja nosi ime čuvenog
slikarskog majstora iz Urbina koji beše poznat po svojim Madonama.
Grize ga. Usijava se od lecederskog sladostrašća, opaža pomenutu
mačku sa zadenutim vetrokazom za repom, i budući da nema vremena da lizne prst, kreće za njom preko nekadašnjeg toka kanala
Batario prema čuvenim stubovima sa namerom da prođe između njih
da vidi je li čiste duše, da sazna hoće li zaspati ili će se probuditi.
Istovremeno je nadleće jato golubova na visini od nekoliko debelih
knjiga. Oseća da joj je uravnoteženo zaiskrio septet čakri.
Nebo je oblačno modre boje. Cela scena se odigrava slow motion... da ste mogli da joj zavirite krišom pod haljinu, ostavljajući na
časak moral po strani, videli bi ste na rubovima natpis:
Lepota je u oku posmatrača
...i upravo u tom momentu primećujem da moje Parker Sonnet
pero presušuje, pa reči postaju sve bleđe, a sveća se ufitiljila,
dogoreva i kaplje na hartiju... Nadam se da će ostati još toliko
mastila.
97