E-book Argus Books Online Magazine Antologija | Page 89

Vjećeslav BERAR U RITMU MARANGONE (Somnabulna fantazija) Te snovidne noći, umotane u plašt kišnih kaplji koje su dobovale sumornu kadencu, snovidne noći obasjane lunarnim reflektorom, a zatamnjene kišonosnim oblacima, Anabela se našla na omanjem campo -u, jednom od mnogobrojnih u tom gradu, ne znajući kako je tu dospela, zagubljena kao i svaki čitalac ponaosob, tražeći nit klupka za koju će se uhvatiti, svetionik na literarnoj pučini, međutim, magija reči se uvek krije između redova. Na nebeskom svodu oblaci su plakali jer je Anabela bila bosa. Osvrnula se oko sebe kao čigra, osmotrivši preteće pustu okolinu, dok su je nebeske suze milovale. Kao igla balon, probo ju je snažan déjà vu, ili to beše jamais vu, zavisno od ugla posmatranja, uglavnom, naježila se. Na samom rubu ponoćnog vidika spazila je misterioznu priliku pod kišobranom, okruženu dimnom aurom. Naočiti simulakrum. Neka čitalac zamisli, nošen lepetom knjiških listova, neki uvrnuti concetto koji verno odslikava ovu atmosferu, jer šta su reči nego tek obrisi misli, zatamnjene siluete na belom papirnatom prostranstvu. Prišla je neznancu i upitala: – Gde se nalazim? Čovek kao da je prečuo pitanje, uzvrati: – Dođite pod kišobran, madam. Pokisnućete. Anabela nije obraćala pažnju na to da joj je haljina, poprilično natopljena kišnicom, postajala prozirna i počeše se nazirati nage grudi, veličanstvene kao dve minijaturne Bruneleskijeve kupole, koje 89