Miloš PETRONIJEVIĆ
DNEVNIK BESKUĆNIKA
25. jun 2013.
Stigao u Beograd. Vele da je u njemu 3 000 beskućnika. Sada
imaju još jednoga.
Ona aspida sigurno je već počela samu sebe da jede; da sikće po
sobama. Budala misli da ću se vratiti. E – eve joj ga!
Idem prvo da napunim flašu i da bar negde ova znojna muda
malo plaknem.
Uzmi iz korpe kraj česme taj nedojedeni sendvič što ga je bacio
neko kome je bog više nego što mu treba dao. Ne skupljaj opuške po
parku. Preko dva miliona njih je u ovoj prestonici i koliko ih još kroz
nju prođe. Pogledaj samo tu gužvu i šta ih se nakotilo. Od njih deset
da potražiš, cigaretu će ti bar jedan od njih dati. Ako da, potraži i neki
dinar, jebeš zazor i stid.
Sloboda i jeste to kada te boli kurac za sve.
14:40
Teškog li naroda, jebote. Pre ćeš im izbiti dva oko iz glave nego
dva dinara iz džepa. „Idi pa zaradi, pizda ti materina!“ kažu. Pa ja da
sam hteo da radim ne bih ni bio ovde. Jedva isprosjačio 83 dinara.
Cigarete doduše daju, imam i rezervu. Ni hrana nije problem, samo
ovde pored autobuske i parka iz korpica začas skupio parčiće za
skoro celu pljeskavicu i nekoliko okrajaka kobasica. Iz piljarnice
maznuo krastavac, iz druge papriku.
73