pokazaše se istinitima. U tim trenucima zapadoh u sumorne misli.
Kakve su mi šanse da preživim, kad je na istom mestu nekada moćan narod podavljen poput dosadnih insekata? Samo zahvaljujući
tome što nema nikakve alternative ostanku na skrovitom mestu,
ostajem.
Istoga dana vraćam se na nivo sa onim beskrajnim hodnicima,
ali ovoga puta ništa ne prepuštam slučaju. Džepove sam napunio
belim prahom pronađenom u jednoj od novootkrivenih odaja.
Strateški odabrane pozicije obeležavam prahom i takav postupak se
pokazuje punim pogotkom. Nisam više naslepo lutao izukrštanim
hodnicima. Ulovivši nekoliko cičećih nemani, krenuh natrag i tada,
pre no što sam zakoračih na drevno stepenište podigoh pogled na
zid iznad njega.
EPILOG
Koliko god Andarellin posao delovao uzbudljivo onima koji
nikad nisu odmakli od prašine sopstvene planete, za nju je bio tek
serija beskrajnih repriza, monotonija kojoj ne vidi kraja. Niti je vojnik,
ni inžinjer, još manje geolog. Jebeni prevodilac. Osim nje, svega su
još tri osobe u vascelom kosmosu sposobne da pročitaju Sergaške
hijeroglife. Druge dve su svetlosnim godinama daleko. Iz dana u dan
prevodi gomilu za gomilom dosadnih birokratskih formulara. Serge
su bile klone zapisivanju svake sitnice. Samo jedna je osoba po
slepom birokratskom svetonazoru bila zadrtija od njih – njen
nadređeni!
Pati, dosađuje se – ali naređenja izvršava.
Ponekad za trenutak nalazi olakšanje u divljačkim noćnim
jurnjavama karucama, ponekad je seks sa slučajnim partnerima
maštovitiji nego obično, ali sve je to privremeno, mlitavo, nedovoljno
i lišeno svake draži novoga ili zanimljivoga. Umire iznutra. Željna je
uzbuđenja koja ne nalazi.
Dokumenta u koje je imala uvid nisu govorili ništa o vremenu
ekspanzije. Trgovačke i računovodstvene knjige iz vremena kada su
Serge već suvereno vladali planetom. Mnogo pre konačnog istrebljenja.
63