XV
Put kroz podzemlje bez sigurnog Ke Therrinog vođstva je neizvestan i opasan. Dva puta samo što se ne survavam u ponor. Bezbroj
puta se vraćam iz ćorsokaka. Suludim trkom spasavam se od čopora
cičećih nemani. Što dalje odmičem, rana na boku više boli. Snaga me
napušta.
Nedostatak hrane se može izdržati, ali ne i nedostatak vode! U
mnoge ruinirane prostorije ulazim, u nekima dremam, ali sigurno
skrovište ne nalazim. Najgore od svega je što se očito vrtim u krug.
Rešenje se pojavljuje neočekivano. Ophrvan slabošću rušim se
na gomilu krša koji popušta pod mojom težinom i padam u dotad
nepoznati hodnik, otkrivajući stepenište koje vodi naniže u još dublje
predele drevnog podzemlja.
Strah me obuze, al i izbora nemam. Izlaz je pod nadzorom neprijatelja. Obitavalište u kome smo se krili sa Ke Therr ne pronalazim.
Bez vode sam i hrane. Nema ničega za gubljenje.
Krenuh niz ruinirano stepenište i ne zažalih zbog te odluke.
Prostor u kome se nađoh neverovatno je dobro očuvan.
Prepreka koju su rastočile bezlične prirodne sile, verovatno ga je i
očuvala. Poznavao sam komandne uređaje drevnog naroda i uz mali
napor pokrećem energetiku i vodosnabdevanje. Sistemi u celokupnom podzemlju su funkcionalni. Našavši jednu zgodnu prostoriju,
pobrinuh se za ranu, a zatim zaspah. Ne znam koliko vremena
provodim u snu, ali po buđenju, odluka da detaljno istražim nepoznata prostranstva sazreva mi u glavi.
Shvatam da se nalazim u nekom od poslednjih uporišta starosedelaca planete. Posvuda su razbacani kosturi egzotične anatomije
u raznim fazama raspadnutosti. Ostaci drevnog naroda! Među
lešinama razaznajem nekoliko zarđalih predmeta koji me ispuniše
jezom. Gasne granate kakve su koristili i moji roditelji pri istrebljivanju štetočina. Među ostacima se nalaze i kosti bangdola. Sudeći
po položajima u kojima ih zatičem, ne radi se o napadačima, već o
prijateljima koji dele poslednje trenutke sa gospodarima. Priče da su
naši bangdoli potomci vernih pratilaca nekadašnjih gospodara sveta
62