Svakim danom slabost mi sve jasnije daje do znanja da neprijateljski raspoložena stvorenja nisu najveći neprijatelj. Glad je mnogo
gora. Iscrpljen, gotovo bez snage da jašem, obilazim puste prolaze
kroz nebrojene građevine. Tek tu i tamo vidim poneko hitro cičeće
stvorenje ili pticu što uzleće, ali i oni ostaju daleko izvan dosega. Kad
bih umesto ubistvene palice imao neko projektilsko oružje!
Sve duže i nemirnije spavam, sve češće sanjam da padam poput
odvaljene stene. Bez lova nema hrane, a da bih lovio morao bih ustati.
Za to više nisam sposoban i krug propasti deluje konačnim.
Iz bunila me trže Ke therr i u početku mi njene namere nisu
jasne. Drži me za prednje udove i uporno prinosi moje kandže svom
vratu. Najzad shvatam i zarezujem žilu kucavicu. Ke therr mi se
drhtureći privija na grudi, ispijam joj toplu krv. Bezobzirno i lakomo.
Obrok mi vraća snagu u dovoljnoj meri da shvatim šta je beslovesna [