put groma. Kroz mrkli mrak sevanje energetskih palica, što se u
ravnomernim razmacima uključuju, deluju kao izdajničko signalno
svetlo i skupljam se pod pokrivačem, trudeći se da budem što manji.
Što nevidljiviji. Šta ja tu mogu da učinim?
Derle, balavac, čiktah; beskorisna smetnja ratnicima...
Visokofrekventni pulsirajući zvuk privlači mi pažnju i dižem pogled ka nebu. Crvenkasto žmiganje što se lagano provlači između
zvezda daje mi do znanja da je nad nama Rozberanska patrolna letelica. Gotovo mogu da osetim pipke njihovih detektora kako prelaze
preko mene. Tišina oko mene postaje izluđujuća i sasvim neprimereno trenutku, želim da zapevam i zaplešem na mesečini!
Želim, ali ne činim.
Signalna svetla patrolnog broda neuznemireno nastaviše da
odmiču i olakšanje mojih saputnika postaje gotovo fizički opipljivo.
Deflektori su obavili zadatak.
Ovoga puta...
V
Rozberanske patrolne letelice sve češće krstare nebom iznad
nas. I dalje ne znamo prave podatke o događajima na jugu, ali zloslutne pojave ne nagoveštavaju ništa dobro. Dvanaest dana uspevamo da izbegnemo njihove poglede.
***
Andarell u vojsku nije stupila iz patriotizma ili zbog ratobornosti. Bežala je. Odrasla je na Stilgallatu, uz grubog oca, religioznog
fanatika, zlostavljane majke i dementnog brata, na farmi toliko
udaljenoj od sveta da je jedini način da završi školu, bilo da učitelj u
rasklimatanom vozilu dolazi jednom nedeljno da je podučava. Učitelj
je bio taj koji ju je uputio na vojnu školu, kao jedinu za koju nije
potrebna školarina.
Ukratko, jedne noći jednostavno se iskrala sa farme, samo sa
onime što je imala na sebi, i sve do dana današnjeg nikada više nije ni
pomislila na porodicu.
48