ručnu pumpu, donoseći od kuće neki stari komad nameštaja, postavljajući veliki drveni sto od hrastovih tavalona i dve klupe od raspiljenih balvana, sejući travu ispred njenog prednjeg dela...
Njiva se nalazila pored same reke, krivudave, bistre i zelenkaste,
oivičene debelim vrbama, topolama i drugim stablima, sa jednim
rukavcem u blizini koji se odvajao i stvarao baru. Tog leta Igor i ja,
kao kažnjenici, trebalo je da budemo čuvari tih zelenih vreža bostana
i dinja koje su dopirale do same barake. Ništa nije pomoglo što smo
danima moljakali i ubeđivali roditelje, bili su odlučni: ovog leta nema
mora! Beše to najteža kazna koja nas je mogla zadesiti, jer smo već
sanjarili o Budvi, dugoj peščanoj plaži i devojkama koje smo ranijih
godina upoznavali. Ali, zbog nepoloženih ispita, verovatno po dogovoru, odlučili su da nas kazne. Ni moja majka tu ništa nije mogla.
Grizla je usne i slegala ramenima: otac je tako odlučio. A on je samo
kroz brkove promrsio:
– Biće ti ove godine dobra i reka, mangupe.
I, eto, obreli smo se na njivi pored reke koja se nabujala s proleća izlevala i plavila sve do asfaltnog puta, a onda povlačila i krotko
tekla prema istoku ostavljajući naplavine. Plodna zemlja davala je od
sebe izdašno sve što je mogla; sve što bi se posejalo bujalo je i đikalo
prema nebu ili se razlevalo i puzalo po površini. Otuda tetkova ideja
da uzgaja bostan.
Mrzovoljno smo istovarili stvari koje smo dovezli, raspoređujući
ih po drvenim policama, a onda se opružili po ležajima i uključili
tranzistor. Nijedan nije imao volje da govori, samo smo ćutali gledajući u mekoplavo nebo kroz prozor i zrake sunca koje su se
probijale kroz krošnju oraha i padale na prag otvorenih vrata. Pevao
je Arsen Dedić moju omiljenu pesmu: Devojka iz mog kraja, i ona mi
je sada zvučala još zanosnije i lepše nego inače. O, more! O prelepa
Budvo! Ovog leta te nećemo videti.
Tetak je dolazio često autom s prikolicom da pokupi dozrele
lubenice i dinje i da ih vozi na pijacu. Pored toga što smo ih čuvali,
naš zadatak bio je i da na vreme oberemo one koje su bile dozrele i
da spremne čekaju na utovar. Donosio nam je sve što nam je trebalo i
172