E-book Argus Books Online Magazine Antologija | Page 167

se nenamerno očešao o njega, izvinjavajući se ili ne, a on, kao da nije mario ni za šta, samo bi se malo pomerio i ostajao tako da stoji. I čeka. Čeka da se i poslednji putnik iskrca, a kada bi trajket napustila i posada, uverivši se da taj neko koga je čekao ni tog dana nije došao, okretao se i vraćao u apartman. I tako danima. Uvek ista slika, uvek ista duboka tuga u njegovim očima zbog nekoga ko nije došao, a on ga je s nestrpljenjem očekivao. Trajekti su svaki dan dolazili i odlazili, on je uporno čekao, a niko ni dalje nije dolazio da bi se pozdravio s njim. Ljudi su pomislili da on to čini tek tako, iz navike, bez nekog posebnog razloga, samo da mu prođe vreme. Jednom je na povratku prilazeći štandu od Lucije kupio zdelicu suvih smokava, zadržavajući se nakratko i prozborivši nekoliko rečenica s njom. Crnpurasta Luci, kako su je od milja zvali, bila je starija devojka bujnih usana, koja se iz nekog razloga nije udala. Gledala ga je prodornim pogledom i odmah joj se svideo. Želela je duže s njim da razgovara, ali je on plativši i učtivo se zahvalivši otišao uzbrdicom birajući hlad na onoj strani ulice suprotno od mora. Drugi dan se ponovo zaustavio i ponovo kupio zdelicu smokava, rekavši da su veoma ukusne. Lucija se ponovo trudila da zapodene s njim duži razgovor, a on je na svaku njenu rečenicu ili pitanje odgovarao vrlo kratko i nezainteresovano. Ipak je zapitao da li poznaje neku ženu koja bi mu bila spremna povremeno temeljitije očistiti apartman. Kada je Lucija, sva ozarena i ponadavši se nekom čvršćem poznanstvu, rekla da bi sama to mogla učiniti, da ima vremena i da joj je novac potreban, prihvatio je. Došla je jednog jutra u njegov apartman, a nakon nekoliko izmenjenih reči i uputa, on ju je iznenađenu ostavio samu da radi i otišao u šetnju. Lucija se pomalo razočarana bacila na posao, prvo pažljivo razgledajući svaku sitnicu, ne dodirujući je bez potrebe, sklanjajući nepotrebne stvari. Pogled joj je privukla veća fotografija uokvirena u jednostavan crveni okvir od lakovanih tankih letvica sa koje su joj se osmehivale dve žene, verovatno kćerka i majka, pomislila je. Dugo ih je posmatrala. Naprosto je bila opčinjena njiho167