kicu na kapiju. Nakon toga ću pronaći mogućnost da Vam se javim i
predložim mjesto susreta.
Zauvijek Vaša neznanka.“
Tako je glasilo pismo. Stavila ga je u ružičastu kovertu, malo
namirisala i uvečer kada se vratila kući ubacila u poštanski sandučić.
Smijuljila se dok je kačila crvenu trakicu pokraj ključića, računajući da
će on prepoznati njezin rukopis i uzvratiti joj istim strastvenim pismom, a ona poslije pristanka na „spoj“ smisliti mjesto susreta i otići u
kupovinu nekih seksi stvarčica. Te noći je slatko spavala, sve smijući
se očekivala