Devojka otključa vrata i dozvoli istražitelju da ih odškrine.
Da li zbog debljine vrata ili zbog svog pićem i pušenjem oštećenog čula mirisa, Hokus nije osetio miris sve dok nije otvorio vrata,
a onda ga gotovo ošamuti. Prizor je bio još gori: svaka vidljiva stopa
mračne prostorije bila je prekrivena malim čovekolikim stvorenjima
zlobnog izgleda koji su cvrčali i skičali.
Hitro ih zalupi nazad.
– Je l’ vidite? – reče devojka dok je zaključavala bravu.
Istražitelj klimnu glavom i zapali lulu da izbaci odvratan smrad iz
nozdrva.
– Gospodin Rajs je nestao, a stan je preplavljen tim... stvorenjima! Moram to hitno da rešim!
– Gospo, ne brinite ništa. Sve će se srediti. A moje usluge su više
nego povoljne!
– Gospodine gnome, nećemo o tome na ulici. Molim vas, pridružite mi se na šolji čaja.
– Nikada ne odbijam čaj i prelepe devojke! – reče Hokus,
nasmeši se i krenu za njom.
Hokus promeša smeđu tečnost srebrnom kašičicom pa srknu
jedan mali gutljaj. Sedeći na visokoj tapaciranoj stolici istražitelj je
diskretno razgledao stan: mešavina odvratnog i stilskog nameštaja,
skupocene figure i amajlije za teranje uroka, sve je to govorilo da
stan pripada skorašnjim bogatašima, verovatno poreklom van Košnice. Devojka je sedela preko puta njega kršeći ruke i nije delovala
naročito zainteresovana za čaj.
– Moj otac dolazi za koji dan. Ako vidi u kom je stanju podrum,
vratiće me na s... biće jako ljut.
Hokus je samo srkao svoj čaj u tišini praveći tenziju. To je bio
deo njegovog nastupa.
– Da se razumemo, ako efikasno očistim podrum, dobiću znatno sniženje za iznajmljivanje?
– Naravno! To jest, ako je stan i dalje useljiv.
– Ne brinite za to.
– I zamolila bih vas, ako moj otac slučajno bude pitao...
15