I neprimetno je krenulo. Malo danas, malo sutra, neko nekad da
me uteši, nekog da utešim ja, tek uvek bi se našla neka dobra duša da
bude sa mnom. Izašli bismo uveče, moja Slavka i ja i „nas muz“ kako
bi ga moja ćerka zvala. Na ćevape! S lukom! Kako je moja Slavka to
volela! Zaspala bi posle sita i srećna. Ništa nije videla! Nekad bismo je
onako usnulu pravo iz kafane nosili u krevet. Nekad bi se jedva
dovukla umornim nožicama i jedva čekala da legne.
I volela je moja Slavka sve naše muževe. I oni su nju voleli.
Donosili bi joj bombone, lutkice, po neku sitnicu. A i ja sam opet bila
zadovoljna. Kad god sam htela imala sam osmeh samo za sebe.
Nekad duže, nekad kraće, ali je bio moj!
A moja Slavka rasla. I ništa joj nije falilo! Bila je srećna! To vam
tvrdim!
Interesantno je bilo da sam se nekako šoferima najviše dopadala. Bog bi ga znao zbog čega? Ili bi se oni onako usput, iz kamiona,
zaželeli ženskog mesa, pa dolazili kod mene. Ko ih je kod kuće čekao
nikad nisam pitala. A šta bi mi vredelo i da pitam? Da su to hteli ne bi
mrdali ispod ženine suknje.
Ovako, lepo meni, lepo njima, a ženi se posle svaki vrati! A nisu
baš bili ni svi onako, po mojoj meri. Neki voleli i da popiju, pa im se
otkači ruka po nekad. Nađu razlog i kad ga nema. Te, ovaj te gleda,
te, šta si se tamo zablenula, pa šta misliš sa kim si i sve tako nešto!
Nikad ljudski da im uđeš u narav. A posle sline i kažu kako više neće
nikad.
– I nećeš! – mislim se! – Pa šta sam ti ja? S kakvim pravom dižeš
ruku na mene? I ko je taj što će meni da naredi da to trpim? Ma ni za
sva blaga sveta! – I lepo ti ja takvog šutnem! Ne idem kad me zove,
ne javljam se kad poručuje, ne otvaram vrata kad lupa. Pritajim se sa
mojom Slavkom u sobi, spustim zavesu, nek misli gde sam. A i Slavka mudrica! I ona već naučila kad mora da bude mirna. Ni da šušne!
Posle se zajedno smejemo kako smo ga prevarile. On će nas!? E, vala
neće!
Taman mi se život nekako ustalio. Malo radim kad mogu, malo
uživam sa Slavkom, malo uživam u životu. Uvek se nađe neko kome
sam mila. I ko se meni dopada.
127