Zato sam ja, bar po meni, bila zgodnija i momci su me više
gledali. Ali ne na onaj način kako su gledali Vesnu. Nju su posmatrali
nekako zazirući. Mene sasvim drugačije. Kao da bi me istog trenutka
silovali. Pa šta ću? Nisu svi na isto brdo tkani!
Ja sam bar poštena u svom nepoštenju. Prvo prema sebi. Znam
kako izgledam i znam da volim što je tako.
Viđala sam Ranka. Mnogo mi se dopadao. Uvek je bio okružen
gomilom drugara. Bio popularan u društvu. Mislila sam o njemu i
njegovom osmehu. Nije mi trebalo mnogo da to u njemu pronađem.
Igrao je fudbal i bio jedan od glavnih fudbalera u lokalnom timu.
Crn, naočit, sa divnim plavim očima, brčićima koje je štucovao i belim
zubima koje bi sinule kad bi se nasmejao. Ko bi mu odoleo? Ja nisam
mogla!
Kad me je prvi put onako dobro odmerio kao da me je tad prvi
put i video. Ma, znao je on mene i ranije, ali me nije gledao. A jednog
trenutka je shvatio da sam odrasla. I tada mi se život potpuno promenio.
Prišao mi je na korzou. Ako mi verujete, nisam znala kako se zovem. A ni da vam kažem o čemu smo pričali. Samo znam da mi je rekao da sam lepa, da sam porasla kao iz vode, da odavno nije tako
lepu devojku video na korzou. I da mi je to godilo. A vama ne bi?
’Ajde da se lažemo!
Počeli smo da se viđamo. Šetali korzoom kô i sve druge ovce. A
kada me je poljubio kô da mi se nebo sručilo na glavu. Drhtala sam,
noge me nisu držale! A on je uživao. Rekao mi je da sam sveža, da
mu prijam ko niko do tada. Pričao mi je još koješta, a ja naletela kô
muva na lepak. Kô da mi je mnogo pa trebalo!
U isto vr V