E-book Argus Books Online Magazine Antologija | Page 116

Koliba je, kao i druge, imala odžakliju gde se ložila vatra i ostavljale razne alatke, i sobičak sa ležajem od dasaka preko kojih se postavljala slamarica. Nije bilo potrebe da se bojim dolaska u Lepinu kolibu, niti da se krijem, jer je njihov bunar kod kolibe snabdevao vodom sve one koji bi se nekim poslom zatekli u Drenovcu. Trebalo je samo da ponesem krčag kao da sam došao po vodu. Kad sam naišao, Lepa je sedela na klupi ispred kolibe i čitala neku knjigu. Kasnije sam video da su to pesme Desanke Maksimović. Začudio sam se da ona to čita i iznenadilo me da je tako malo poznajem, iako smo zajedno odrasli. Naiđoh pored nje, a ona ne dizaše glavu. – Zdravo, Lepa! – rekoh tiho. – Zdravo! – odgovori i nastavi da čita. Zahvatio sam vodu i sipao u krčag. Ona je i dalje čitala. Uzeo sam krčag i pošao nazad, a ona nije dizala glavu. Naišao sam pored nje i stao, učinilo mi se kao da je malo zatreptala, ali glavu nije podigla. Beše mi nelagodno, da li me zavitlava, u grlu mi se nešto skupi, a od nadolazećeg besa skoro da mi pođoše suze. U dva koraka bejah kraj nje, podigoh krčag i počeh da izlivam vodu na njenu glavu i leđa. Ciknula je, skočila, i utrčala u kolibu. Bacio sam krčag u travu pored praga, ne mareći da li će se razbiti, i utrčao za njom. Stojala je odmah pored vrata i zgrabila me čim sam ušao. Uplela se oko mene kao bršljan, pomamno smo se ljubili, odmah tu pored vrata, prislonjeni uza zid, zaboravljajući na sve oko sebe. Da li joj je bluza već bila otkopčana, ili sam je ja raskopčao, ili se raskopčala sama, ne znam, ali joj jedre dojke sa krupnim, ušiljenim bradavicama odjednom pokuljaše ka mojim rukama, usnama, zubima. Slatko je ječala, zabačene glave, zatvorenih očiju, a onda nas iz slatke opijenosti trže i ukoči škripa vretena na bunaru. Na našu sreću, to beše gluva Mica i mi odahnusmo sa olakšanjem, nasmejavši se veselo. Te večeri nismo išli na prelo. Oterali smo stoku kući, večerali, pa se ponovo iskrali i vratili u kolibu. Mesec je pekao kao nikad dotle. Njene krupne bradavice nisu mogle da stanu u moja usta. Premirali smo i gubili jedno u drugom, ona je slatko ječala i stenjala, stiskala me kolenima i i stegnima da mi je ponestajalo daha. 116