Leposava me pojurila, stigla i, otimajući mi loptu, prislonila se
grudima na moja leđa. Osetivši njene polulopte na sebi, zaboravio
sam na loptu oko koje smo se otimali, tako da ju je lako istrgla iz
mojih ruku i vratila se drugaricama, dok sam ja kao ošamućen stojao
i gledao za njom, još uvek osećajući kako me njene okrugline peku na
leđima. Cele naredne noći nisam mogao da spavam neprestano prizivajući u sećanje trenutak kada se naslonila na mene.
Mnogo ranije, još dok smo se igrali žmurke, piljaka i školice, i
dok smo pravili kolače i bombe od blata, sva deca su znala da je
Leposava najlepša od devojčica. Taj sud nismo doneli sami već smo
to čuli od naših starijih – mi o lepoti uopšte nismo ni razmišljali. Znali
smo da je Caca najbrža, brža od mnogih dečaka, i da najviše može da
skoči, da Desa ume najlepše da našara bagremov list zubima, da Boba najbolje igra piljaka i priča najstrašnije priče, da Dujka ume najbolje da se sakrije kad igramo žmurke – to smo sami zaključili – ali,
Leposava je bila najlepša jer smo to čuli od mame i tate, babe i dede,
i, naravno, nimalo nismo u to sumnjali. Kao i stariji i mi smo se divili
njenoj mekoj gustoj kestenjastoj kosi i debelim kikama, koje su se
same rasplitale uvijajući se u spiralu, njenim dubokim tamnim očima,
koje su upijale tuđe poglede kao svemirske crne rupe, i punim, rujnim
usnama, koje su se tako toplo smešile otkrivajući niz sitnih belih zuba
– kao kad posle više tmurnih maglovitih jesenjih dana iznenada prosija sunce. Ali tek mnogo, mnogo kasnije, otprilike u vreme kad smo
se otimali oko lopte, počela je ta njena lepota da deluje i na čula i
osećanja nas dečaka, izazivajući u nama laku opijenost i ispunjavajući
naša maštanja i snove i naše prve skrivene dečačke razgovore.
Sada znam, iako tada nisam tome pridavao neki veliki značaj,
da je Leposava bila najvoljenije dete u Gornjoj mali. Sve nas voleli su
naši roditelji i zbog toga nas, s vremena na vreme, mazili ili tukli,
kako kad, ali Leposau su voleli svačiji roditelji. Moja majka, krojačica,
od ostataka raznih krpa pravila je mašnice mojoj sestri i Leposavi –
drugim devojčicama iz komšiluka samo ako je posebno zamole. Moj
otac ju je uvek razdragano dočekivao kada bi dolazila kod nas, šalio
se s njom i dirkao je, vezivao joj ruke u čvor, a ona se radosno cilikala
110