čan da se gledalac može osećati kao oreol koji ga
prati. Skoro svi likovi su u neprestanom pokretu i
ima jako malo statičnih scena. Reditelji se retko odlučuju na ovakvu tehniku. Jedan od filmova snimanih u ovakvom maniru je film Gaspara Noe Otpozadi (2002) gde je Vinsent Kasel u stalnom pokretu.
Film Šišanje
stičke organizacije. I ovde su tinejdžeri samo posledica. Ključno je ono što jedan sporedni junak kaže u
toaletu – „topovsko meso“ – ono što je jeftina radna
snaga za investitore i preduzetnike to su ovi momci
za državu. Navodna ljubav prema domovini instrumentalizuje njihove postupke, da „veliki“ ne bi prljali ruke. Šišanje je spoj Romper Stompera i Paklene
pomorandže sa ličnim pečatom.
I u Klipu Maje Miloš (1983) je prisutna praznina, a
ovde se popunjava seksom i snimanjem istog, gde
seks nije posledica želje, nagona i ljubavi već je
kompulsivan i u cilju da oživi junake koji su u svoj
svojoj mladosti iznutra „mrtvi“. Dosta se govorilo o
gotovo pornografskim scenama. Ja se ne bih upuštala u to da li je takvo što prilično ili neprilično, sa
estetske strane je nebitno, jer ovom filmu nije ništa
54 | bulevarumetnosti.rs
ni donelo ni odnelo. Erotsko je filmovima Niske
strasti, Intimnost i Šortbas donelo popularnost, jer
su eksplicitne scene umetnički opravdane, dok je,
recimo, nedostatak seksualnih scena usled cenzure
upropastio Kjubrikovu Lolitu, jer je osnovna tema
ovog filma (čiji je predložak Nabokovljev roman
Lolita) erotska opsednutost. Ono što vidim kao problem Klipa je scenario koji nema kompaktnu priču.
Junaci su dvodimenzionalni i nedovršeni. Scene
šopingovanja po kineskoj robnoj kući i scene žurki
su uspele i dočarale su nam deo novih generacija
„splavaruša i splavara“.
Skidanje Koste Đorđevića (1981) tematski ne donosi ništa novo, o neuzvraćenoj ljubavi se dosta pisalo
i snimalo, ali stilski je veoma originalan. Sniman je
kamerom iz ruke, u pokretu, i film je toliko dinami-
Nešto drugačiji od ova četiri filma je Život i smrt
porno bande (2009) Mladena Đorđevića (1978), ali
uvrstila bih ga u ove ledolomac-filmove. Ovo je jedan od najboljih srpskih filmova u poslednjih dvadesetak godina. Istodobno je drama, horor, komedija, on the road film, avanturistički, krimi i adult
film. Dat nam je naturalistički pejzaž Srbije gde se
kritikuje kako prestonica tako i provincija, film koji
kroz nastupe jedne pozorišne porno trupe pokazuje licemerje, neprosvećenost, uskogrudost i primitivnost ove zemlje koja je, da se poslužim Kišovim
izrazom ,„krmača koja jede svoj okot“. Glavni lik je
reditelj bez posla koji ne može da dobije sredstva
da snimi film kakav želi. U trulom kompromisu on
snima reklame, a onda u momentu frustriranosti
počinje da sarađuje sa jednim porno producentom
kao reditelj da bi ubrzo osnovao sopstvenu pozorišnu porno trupu koja putuje po Srbiji i kroz percepciju njihovih izvedbi vidimo stvarnu sliku ovoga
društva. Zaključak je da je svakodnevni život mnogo veća pornografija od same pornografije gde je
ona samo simbol. Sve scene su eksplicitne, od porno scena preko povraćanja, izmeta i krvi. No, svaki
kadar u ovom filmu je umetnički opravdan. Život i
smrt porno bande pomalo podseća na Idiote (1998)
Lars von Trira, ali je „jači“ i inovativniji od Idiota iako mi je Trir omiljeni reditelj.
(pet filmova, pet krakova) dobar početak. Novi
reditelji, novi glumci, novo vreme, novi film. Tako je počeo i francuski novi talas, jugoslovenski
crni talas, italijanski neorealizam, pa i Dogma
95. Primat forme u odnosu na sadržinu, nije bitno ko i šta, već kako. Prva asocijacija za ovu
zvezdu je Monaliza sa brkovima, ali pošto smo u
okvirima srpskog filma neka ta asocijacija bude
Slavica sa mobilnim u ruci koja kuca status na
fejsu dok joj sija petokraka na partizanskoj kapi.
Piše: Aleksandra Lalić
Dizajn: Helena Musinov
Ako su ovih pet filmova samo prolog za novi srpski film onda možemo biti i više nego zadovoljni,
uprkos navedenim zamerkama, jer je ova zvezda
55