Meni lično muzika predstavlja
neku vrstu oaze. Svima je jasno
gde živimo i kako živimo. Svako
od nas bi trebalo da pronađe
način da ostane čitav, inače,
ambis je neminovan.
stvom još manje. Filmove i kvalitetne serije gledam
najčešće od svega toga. Trenutno gledam odličnu
seriju „House of cards” sa Kevinom Spejsijem u
glavnoj ulozi i „True detective” sa Metju Mekonahijem i Vudi Harlesonom. I pored hiperprodukcije
koja vlada, još uvek se mogu pronaći kvalitetni momenti u bilo kojoj umetnosti, koji vas mogu naterati na razmišljanje i inspirisati da stvorite nešto svoje, samo ako ste voljni i otvoreni da tu informaciju
prihvatite i upotrebite na pravi način.
Šta znači kada muzičar proda dušu đavolu, gde je
granica i kako odoleti toj „trgovini”?
Jako teško pitanje. Mislim da je preterano, u bavljenju muzikom, koristiti tu frazu „prodavanje duše
đavolu”, jer postoje mnoga druga zanimanja gde je
u opticaju mnogo više novca i mnogo više prilike
za „đavolju rabotu”. U muzici, kao i u mnogim drugim profesijama, bitno je sačuvati integritet. Ne
praviti kompromise u kojima je zarada ispred same
muzike, a isto tako ne bežati od slušalaca pravljenjem muzike „za sebe”. Mislim da je levitacija u širokom srednjem delu ovog spektra najbolja.
Piše: Aleksandra Lalić
Dizajn: Nikola Radivojev
Fotografije: Filip Andrejević
39