Nakon toga su usledili i drugi projekti, a u planu su
i neki novi. Takođe, uskoro će se održavati i radionice vazdušnih akrobacija u prostoriji „Ineks teatra“. Poslednji projekat na kome sam radila, zajedno
sa još dva člana ove organizacije, Jelenom Dimitrijević i Sanjom Radulović, jeste predstava „Mali
princ”. U pitanju je master rad glumice Nevene Ristić koja, pored dramatizacije i režije, igra ulogu
Male princeze. Malog princa igra Dušan Matejić, a
u predstavi takođe učestvuju plesači grupe „Recognize crew” /Rekognajz kru/, kao i muzičarke Ljubica Damčević (violina) i Katarina Ranković (klavir).
Ovaj projekat nam je svima bio veoma drag, uloženo je mnogo truda, a kao rezultat toga, predstava
se od marta nalazi na repertoaru pozorišta „Boško
Buha”. „Cirkusfera” je prošlog meseca počela da
održava otvorene treninge u „Magacinu” u Kraljevića Marka 4. Početkom marta počinju da se održavaju i radionice vazdušnih akrobacija, žongliranja i
drugih disciplina. Takođe, u ovom prostoru članovi
organizacije nastavljaju sa kreacijama njihovih
projekata, između kojih je i Kabare „Cirkobalkana”,
nastao tokom istoimenog festivala.
Kako sarađuju Hristina na sceni, ona koja radi
akrobacije u vazduhu na svili i ona Hristina
scenograf, koja sedi u publici i pažljivo posmatra svaki detalj da joj nešto ne promakne?
Za sada su se dobro pokazale. Iz izvođenja na sceni crpim inspiraciju za ono što radim iza nje, i obrnuto. Sam
pristup scenografiji dobio je jedno novo poglavlje od
kada sam počela da se bavim vazdušnim akrobacijama.
Tokom vežbanja, pored stalne potrebe za istraživanjem
u pokretu, neprestano mi se javljaju nove ideje vezano
za scenografiju, kako ona može da se iskoristi i postane
vrlo funkcionalna i razigrana. Na taj način ona postaje
deo igre, i tako se može stvoriti jedna vrlo skladna celi-
na između svih elemenata na sceni. U ovakvoj vrsti pozorišta ima mnogo više prostora za eksperimentisanje,
jer izvođači, zahvaljujući svojoj spretnosti, mogu da
izvedu ono što scenograf zamisli i pruže nove ideje.
Ipak, postoji jedna razlika između Hristine na sceni i
van nje. Pre izlaska na scenu, trema je prisutna, ali od
momenta kada izađem na nju, zaista se trudim da se
potpuno prepustim igri, što i jeste suština i, na taj način, zajedno sa ostalim igračima, uspevamo da se otvorimo prema publici i pružimo joj ono što želimo. Ipak,
dok sedim u publici, bilo kakvo prepuštanje predstavi
ne dolazi u obzir. Sve vreme pomno i napeto pratim
ono što se dešava na sceni, ne samo što se tiče scenografije, nego celokupne predstave uopšte.
Da se vratimo malo na tvoje akrobacije, koliko je tebi bilo potrebno da se iz amatera pretvoriš u devojku koja izgleda na sceni kao da
se time bavi ceo život?
Šta se dešava u tim organizacijama sada?
Članovi „Ineks teatra” svoj prostor za rad imaju u
zgradi „Ineks filma” u Višnjičkoj 76. Ova organizacija je bila dosta aktivna tokom leta. Stvorena je
predstava „TV pretplata”, kojom smo učestvovali na
festivalima u Beogradu, Novom Sadu i Crnoj Gori.
24 | bulevarumetnosti.rs
Ah... iako ovo pitanje zvuči lepo, moram da kažem
da sebe još uvek doživljavam kao početnika. Svoje
izvođenje na sceni ne smatram na nivou profesionalnog, već kao sam početak koji zahteva još mnogo rada i veliki trud. Do prvog izlaska pred publiku
trenirala sam oko godinu dana. U početku su to bile prezentacije veština koje smo učile, performansi,
a potom i predstave.
25