Spomenuo si, prilikom jednog našeg razgovora,
projekat koji spremate u vezi sa otvaranjem škole
za animaciju i strip. Ako bi mogao da nam otkriješ
nešto više o tome?
Crtaš ceo dan ili celu noć… koga je briga?
Godine 2010. u saradnji sa Kancelarijom za mlade
pri lokalnom Domu kuture, počeo sam pilot projekat škole stripa. Nisam se nadao tolikom broju polaznika. Frapirao sam se. Za jedan tako mali grad
da se preko 20-ak mladih ljudi skupi dva puta sedmično, i predano crta strip. To je bio šok. Naravno,
pozivitvan distress. Ohrabren, pretprošle 2012, 20
oktobra u saradnji sa gospodinom Mijajlom Moračom, osnovao sam klub ljubitelja stripa, ilustracije,
karikature i animacije. U okviru tog kluba pored
ostalih sekcija osnovali smo školu stripa koja je
startovala sa 20 učenika, a kako je kurs odmicao ta
brojka je narasla do 41 člana! To je rezultiralo grupnom izložbom polaznika. Poseta je bila fantastična i vrlo dobro prihvaćena kod roditelja, rodbine,
prijatelja i sugrađana, što je vrlo važno kao podstrek za naš dalji rad. Naravno, naše ambicije rastu
kao i naš entuzijazam. Istakao bih da bez svojih koordinatora Safira Muranovića i Milosava Ostojića,
kojima se ovom prilikom zahvaljujem, sve bi išlo jako teže i sporije.
Kao čovek koji je došao u dodir sa više vrsta umetnosti, šta bi preporučio mladima koji gaje afinitete
za bavljenje umetnošću, a neodlučni su zbog loše
isplativosti bavljenja njome na ovim prostorima?
Samo hrabro! Uveren sam da svako ima svoju ulogu u društvu, pa i strip crtači (i umetnici uopšte).
Pitanje je samo količine hrabrosti da se ta uloga
istinski prihvati. Sve ostalo je stvar sreće.
66 | bulevarumetnosti.rs
Piše: Aleksandar Teokarević
Dizajn: Branislav Pantić