BULEVAR Magazin Br.8 april 2014. | Page 62

Svi znamo da su najveći svetski umetnici imitirali jedni druge u svom radu i da je to, često, davalo sjajne rezultate. Jedan od primera je Sturgesov fillm „Sedam veličanstvenih” kao američki ekvivalent Kurosavinog „Sedam samuraja”. Pa bih te, stoga, pitao: da li postoji neki crtač (strani ili domaći) čiji stil pokušavaš da imitiraš, na bilo koj način? Najbolji način za usavršavanje je ponavljanje, tj. vežba. Prvo sam precrtavao Bleka i mislio da nešto znam… Kinezi kažu: „Kad je učenik spreman, pojavi se učitelj.’’ To je istina. Meni se pojavio Bane – Bane Kerac. Tih 80-ih se pojavio Yu strip. Moj svet se okrenuo naopačke. Nisam dodirivao nogama tlo. Čak sam poslao nekoliko pisama gospodinu Kercu, on mi je odgovorio i mojoj sreći nije bilo kraja. Dosta mu dugujem. Kasnije me fascinira Rajko Milošević – Guera, Pahek, Andrija Maurović (fascinirao me je podatak da je veliki Frazeta izdvojio Maurovića kao uzora u koloru) Radilović, Kordej, Mirko Ilić… Nešto kasnije sam dosta učio od Liberatorea. Njegov rad na rank „Xerox” ostavio me u čudu. Mislio sam na početku da je lik prebojavao fotografije. Lud strip i fantastičan autor. Na tvom zidu, na fejzbuku, možemo videti dosta tvojih karikatura, koje često postavljaš. Takođe, crtaš stripove. Pa mi reci, šta je tebi lično draže, karikatura ili strip? Uživam u oboma, no prednost dajem stripu. Strip je jedna jako zahtevna umetnost, traži vas kompletnog jer ste reditelj, kostimograf, scenograf, kamerman, slikar i poznavalac ljudske emocije, a svakako zahteva određeno znanje iz oblasti fiziognomike. I 62 | bulevarumetnosti.rs