Svi znamo da su najveći svetski umetnici imitirali
jedni druge u svom radu i da je to, često, davalo
sjajne rezultate. Jedan od primera je Sturgesov fillm „Sedam veličanstvenih” kao američki ekvivalent Kurosavinog „Sedam samuraja”. Pa bih te, stoga, pitao: da li postoji neki crtač (strani ili domaći)
čiji stil pokušavaš da imitiraš, na bilo koj način?
Najbolji način za usavršavanje je ponavljanje, tj. vežba. Prvo sam precrtavao Bleka i mislio da nešto
znam… Kinezi kažu: „Kad je učenik spreman, pojavi
se učitelj.’’ To je istina. Meni se pojavio Bane – Bane
Kerac. Tih 80-ih se pojavio Yu strip. Moj svet se
okrenuo naopačke. Nisam dodirivao nogama tlo. Čak
sam poslao nekoliko pisama gospodinu Kercu, on mi
je odgovorio i mojoj sreći nije bilo kraja. Dosta mu
dugujem. Kasnije me fascinira Rajko Milošević –
Guera, Pahek, Andrija Maurović (fascinirao me je podatak da je veliki Frazeta izdvojio Maurovića kao
uzora u koloru) Radilović, Kordej, Mirko Ilić… Nešto
kasnije sam dosta učio od Liberatorea. Njegov rad na
rank „Xerox” ostavio me u čudu. Mislio sam na početku da je lik prebojavao fotografije. Lud strip i fantastičan autor.
Na tvom zidu, na fejzbuku, možemo videti dosta
tvojih karikatura, koje često postavljaš. Takođe, crtaš stripove. Pa mi reci, šta je tebi lično draže, karikatura ili strip?
Uživam u oboma, no prednost dajem stripu.
Strip je jedna jako zahtevna umetnost, traži vas kompletnog jer ste reditelj, kostimograf, scenograf, kamerman, slikar i poznavalac ljudske emocije, a svakako zahteva određeno znanje iz oblasti fiziognomike. I
62 | bulevarumetnosti.rs