Smatraš li da je akademska javnost odveć puritanska i
hermetična da prizna vrednost autorima horora kao i svima onima koji su prst u oko opštoj hipokriziji?
Iako prema žanru kod nas još uvek postoji izvesno podozrenje, ne mislim da postoji neki snažno izražen otpor
toj vrsti pisanja – ili barem ja na njega do sada nisam nailazio. Moji eseji o hororu nagrađivani su na književnim
konkursima, moji teoretski radovi na tu temu objavljivani su godinama unazad, i objavljuju se i dalje, bez problema, u prestižnim akademskim časopisima (Književna
istorija, Philologia Mediana itd). Takođe, nisam zbog tematike imao teškoće da prijavim i odbranim svoj magistarski rad (o gotskim motivima kod Poa), kao ni doktorski rad (o poetici horora). Za kvalitetne radove na ove
teme svakako ima mesta, a to što ih nema više verovatno
nije zbog protivljenja „akademske javnosti” nego zbog
nedostatka dobrih radova: oni koji se nađu u ponudi su
ili previše fanovski, ili nedovoljno stručni i upućeni, ili –
u najboljem slučaju – hororom se bave samo marginalno, kao ilustracij