žvu na setu. Gomila nervoznih ljudi koji se dovikuju
ili mumlaju nešto sebi u bradu, jedva se mimoilazeći. Njegovo uzbuđenje raste, kao i osmeh koji razvlači od uva do uva. Topi se od sreće dok posmatra
oca koji mu šeretski namiguje sa stolice preko puta,
čekajući da šminkerka završi svoj posao. Danas će
glumiti sa tatom, kao pravi glumac. ,,Naše malo misto” – izgovara nekoliko puta naziv serije, ali u ritmu
muzike koja se čuje. To ga silno zabavlja. Pokušava
da ga izgovori natraške, ali nikako ne uspeva, zacenjujući se od smeha. Konačno, režiser ga poziva.
Skače sa stolice, staje pred kamere, prirodno, baš
kao da je pred njima rođen. Glumeći k’o od šale, ispunjava očekivanja režisera, opravdava nade svoga
oca i osvaja srca svih na setu, a kasnije i svih ostalih ispred ,,malih ekrana”. Njegov zarazni dečiji šarm
i neosporni talenat otvaraju mu vrata u nekoliko dečijih filmova i serija, ali to nije ono što malog Dina
zaista privlači.
sičnog muzičkog obrazovanja uzima onoliko koliko
mu treba da bolje upozna instrumente i note, postepeno shvatajući šta želi od njih.
Diveći se muzici Džejmsa Brauna, opčinjen muzikom Džordža Bensona, đuskajući uz Cool & the
Gang, zaljubljujući se uz Earth, Wind & Fire, konačno se prepušta muzici koja ga potpuno ispunjva.
Ludi ritam divlja u nemirnom telu sedamnaestogodisnjaka. Brzi, kratki, oštri zvuci truba iz crno-belog televizora ponovo mu se vraćaju u život, vitlajući mu po kosi nezaustavljivo, baš kao nekada. Srce
ih oduševljeno prepoznaje i prihvata tukući u ritmu bas gitare, dok nemirni duh, dišući u ritmu
sinkope, stvara neodoljivi funky zvuk. Ludo se zabavljajući, potpuno slobodne, note nekontrolisano
iskaču, upliću se, razdvajaju, sudaraju. Svuda oko
Dina rasprostire se osećaj slobode, sreće, entuzijazma, upleten u mrežu jedinstvenog brzog ritma,
u koju oduševljeno uleću i ostali drugari, stvarajući
,,ludi” bend. Ritam nosi. Pesme iskaču jedna
za drugom, poskakuju u prostoru, po-
ma ha jde prizna j m
i za
št
oć
Sve veća zavisnost od blage vrtoglavice satkane od sreće i uzbuđenja, u koju tone svaki put kada
čuje muziku, odvodi ga u muzičku školu. Jezik reči
smenjuje misteriozni jezik nota. Do juče besmisleni, puni i prazni kružići razbacani po notnim linijama, povisilice, snizilice, violinski ključevi, odjednom dobijaju svoja imena, značenje, karakter i
smisao. Sada konačno može da pročita, otpeva, zapiše i zapamti sve te tonove koji mu, poput promaje, neprestano fijuču po glavi. Uviđa svu lepotu klasične muzike, ali ona je suviše disciplinovana,
savršena, skladna za njegov nemirni duh. Od kla-
utati kad sa
na
m
l ji
jbo
javljuju se i nestaju,
tvrdoglavo odbijajući da se svrstaju u neki redosled. Dino stvara muziku ili ona stvara njega, dok
joj njegov rođeni brat daje radnju, stavljajći je u stihove.
1984. nastaje LP ,,Kineski zid”, nazvana po njihovom bendu, nazvanom po zgradi u kojoj su živeli,
nazvanoj po Kineskom zidu. Sve je povezano, a
41