kultura tek društvena nadgradnja, kojoj je temelj
„egzistencijalna sigurnost i zadovoljstvo”, podrška
državnih organa i institucija je osnova za spontano
promovisanje kulture. Zato je prevrtanje očima pomenute gledateljke na ansambl žalbi o sve užoj i
pasivnijoj publici donekle opravdano. Ukoliko želimo da publika bude stručnija i aktivnija, hajde da
je obrazujemo za kulturu! Zamišljam marširanje u
ime građenja kulturnih navika od predškolskih
ustanova. Postarajmo se da postoji razumevanje
koristi kulture. Otvarajmo specijalizovane škole,
obrazujmo radnike u kulturi i obojimo javni govor
kulturnom dugom! U poređenju sa aktuelnim stanjem, lifelong learning projekat kojim kultura zadire u mnoge aspekte našeg životarenja je utopistički.
Nisu sve nade izgubljene, jer i dalje ima onih koji
su izabrali da u takvom stanju, i u inat njemu, budu
neki od poslednjih atoma snage.
Prepoznaćete ih u glasnom ignorisanju domaćih
TV kanala, otvorenom pljuvanju Koelja i Hoseinija,
spontanom činu krštenja sa tri prsta pri pogledu na
naslove Kurira; nepoznavanju životnog opusa Ipčeta Ahmedovskog, kampovanju u galerijama i protestima zbog zatvaranja knjižara. To su oni vaši prijatelji koji vas nagovaraju na koncerte, uvaljuju vam
enciklopedije, mole vas da im pravite društvo u
gledanju dokumentarnih filmova, obilasku besplatnih radionica i vuku vas na predavanja i predstave u pozorišnim podrumima. Prstima umazanim od spreja su ponovo dokazali, jednom
zasvagda, da ste džabe krečili. Registrovani su (ne
lažnim) imenom i prezimenom na mnogim forumima i blogovima i često ostavljaju komentare u nizu
– jer ne može sve da stane u jedan.
10 | bulevarumetnosti.rs