dvorane. Novi dekorativni radovi krase gledalište i
vestibule, foaje prve galerije. U inat bombama, šepureći se poput deteta u novoj haljini, zgrada ponosno pokazuje teške barokne motive, veštački
mermer, mnoštvo novih gipsanih ukrasa. Njenoj lepoti ne odolevaju ni Verdi, Pučini, Doniceti, pevajući joj nežno najlepše arije, ali ni Čajkovski,
pričajući najlepše priče, lepršavim, bajkovitim baletima. Bina je ponovo proširena, sada ima sposobnost rotacije. Instalacije su promenjene, a zgrada
bogatija za mnoštvo neophodnh sporednih prostorija. Savršeno! Sve je na svom mestu, spremno za
nove bombe koje stižu 1941. nesebično šaljući smrtonosne darove sa neba.
Još jedna rekonstrukcija u nizu, započeta u vreme
okupacije, pretvorila je nekadašnju gizdavu skladnu lepoticu u siromašnu nezgrapnu ružnu gospođu. Spoljašnja arhitektura nasilno je uprošćena,
odajući utisak nedovršenosti, dok je udvostručenje
dužine zgrade, koje se nepravilno širilo, potpuno
upropastilo simetričnost ranije kompozicije. Unutrašnjost je bila najblaže rečeno tužna, sa uprošćenim dekorom i tavanicom bez slika.
Posle rata, kao i sve prave gospođe, nevoljno postaje drugarica. Uklanjajući skoro sve tragove otmenosti i gospodstva, nekadašnja palata poprima izgled bolje opremljenog doma kulture. Kristalni luster je uklonjen, lože takođe. Postavljena su manja
sedišta sa užim razmakom između njih. Utisak je
malo popravljen plavim plišem na sedištima, kao i
plavom bojom zavese. Od ukrasa ima bareljefe, dok
je na zidovima lamperija od hrastovine.
Ne mogavši više da podnese propadanje, omalovažavanje i nemar sa kojim se društvo odnosilo
prema takvom hramu kulture, knežev duh snažno
se prolomio pozorištem, tresući oronule zidove,
gotovo do rušenja. Da li je on lično imao uticaj na
arhitekte ili ne, to nećemo nikad saznati, tek zgradi
je rekonstrukcijom 1986. vraćen izgled iz 1922. Ovoga puta, otresajući sa sebe višedecenijski pepeo,
Pepeljuga oblači pravu balsku haljinu. Nekadašnji
spoljašnji izgled vraćen je u potpunosti. U glavnom
foajeu, davno zaboravljena bista knez Mihajla, ponosno stoji, prekorno odmeravajuči svakog posetioca koji kroči unutra. Foajei su drugačiji, lepši. Ispod nogu blista uglačani mermer, dok se pogled
gubi u dubini ogromnih biljurnih ogledala. Blistav
sjaj kristalnih lustera, istovremeno obasjava i zasenjuje prelepe gipsane ukrase, pozlate, reljefe. U
elegantnu dvoranu, presvučenu kraljevski crvenim
73