BULEVAR Magazin Br.6 februar 2014. | Page 49

N ejtan Kotam, baletski igrač i koreograf iz Sjedinjenih Američkih Država, počeo je da se bavi baletom kada je imao već skoro dvadeset tri godine, dok je studirao sociologiju. Radio je sa mnogim poznatim pedagozima, koji su ga naučili sve, kako o klasičnom, tako i o modernom baletu. Pohađao je master studije na Univerzitetu u Arizoni. U tom periodu je počeo da se bavi stvaranjem svojih koreografija. Nakon studija, preselio se u San Francisko, a onda, na poziv uprave Narodnog pozorišta, došao je u Beograd, gde je nastavio svoj rad. Trenutno nastoji da promoviše svoje koreografske ideje pokretanjem grupe „Mannakin Theater and Dance”. Koliko ste imali godina kada ste se počeli baviti baletom i kako je to uticalo na Vaš rad? Na svoj prvi čas baleta sam otišao sa dvadeset tri godine. Do tog trenutka, moj jedini kontakt sa plesom bio je na plesnim večerima, ali nisam ga smatrao potencijalnom profesijom. Činjenica da sam tako kasno počeo je imala jak uticaj na moj odnos prema plesu, kako u pogledu fizičke discipline, tako i u pogledu umetnosti. Kada je u pitanju moja kondicija, uvek se setim reči jednog od svojih profesora sa Ballet West Akademije, koje su glasile: „Tvoje telo je spremno”. Ovim je hteo da ukaže na potpunu razvijenost mog tela, i da nisam imao tu prednost da mi se telo vežbom razvija u određeni oblik i za određenu funkciju, što bi bilo moguće da sam počeo sa deset ili dvanaest godina. Iako je bio u pravu, to me nije sprečavalo da dam sve od sebe. Želeo sam da vidim koliko sam mogao da postignem sa svojim razvijenim telom, čineći bilo kakve promene koje bi mi pomogle da se bavim plesom. Došao sam do uverenja da su naša tela, u bilo kom životnom dobu, daleko fleksibilnija i izdržljivija nego što nam se čine. Još jedan faktor koji je proistekao iz mog bavljenja baletom tokom studija ima veze sa iskustvima koja sam stekao pre nego što sam se upustio u ples. Tokom odrastanja posvećivao sam se različitim zanimanjima i aktivnostima, dok se većina mojih kolega iz sveta plesa bavilo konstantnim časovima baleta. Bio sam veliki ljubitelj knjige, i bavio sam se sportovima kao što su bejzbol i američki fudbal. Imao sam bogato radno iskustvo, od raznosioca novina, preko rada u pekari i prodavnici namirnica, čak sam kasnije radio i u građevini. Mnogo toga me je interesovalo i imao sam prilike da se mnogim od tih interesovanja i posvetim, bilo to rekreativno ili tokom studiranja sociologije. Na sreću po moju plesnu karijeru, iskoristio sam svaku priliku da se bavim drugim scenskim umetnostima, pre nego što sam postao igrač. Od ranih godina sam išao na časove pevanja i glume, i svirao sam trubu i francuski rog. Sve ovo vrši jak uticaj na način na koji pristupam plesu, posebno na proces stvaranja novih koreografija. Nadam se da, kroz moja jedinstvena iskustva koja su me dovela do plesa, uspevam da se kao koreograf i izvođač izrazim na jedinstven način. Zašto ste se odlučili za balet a ne nešto drugo? Često sebi kroz šalu govorim da ja uopšte nisam balet „izabrao”, već da mi se samo nije odustajalo od njega. Naravno, ovo nije u potpunosti tačno, ali dosta sam vremena proveo u razmatranju da u jednom trenutku odustanem i izaberem nešto drugo za „karijeru”. A onda sam, pre otprilike sedam godina, shvatio da sam, iako nikad nisam imao u planu da postanem plesač, voleo ne samo balet, već i ples i umetnost u celini. Odlučio sam da sam previše postigao da bih tek tako odustao i to zauvek osta49