Nema savršene strasti. Pevaš pogrešne reči. Uradi ponovo. „Follow me, the wise man said, but
he walked behind.”
Nikada ne završavate sa učenjem. Nikada niste
dovoljno dobri.
Nadam se da će se setiti prelepih gubitnika,
pošto zatvori Book of longing, pomiren da
postoje srca bez saputnika, i krene kući, bez
tereta, iza zavese, bez maske, prema uputstvu za život sa porazima, u svojoj samoći
snage… I zaigrati omiljenu igru, dopustiti
nam da uporedimo mitologije i ispuniti svoje obećanje: „You’ll be hearing from me long
after I’m gone.”
„Through the days of shame that are coming
Through the nights of wild distress
Though your promise count for nothing
You must keep it nontheless”
„It’s hard to say where you get your education.” On
samo plaća stanarinu u Tower of song.
„Budi tih u svemu što radiš. Neka ti glas postaje sve
tiši i tiši, dok ne bude kao šapat. Zastani na trenutak ili dva. Nećeš uspeti ako žuriš.” Nikada nećemo
dokučiti šta Lenarda Koena čini onim što jeste. Ni
sam to nije dokučio. I dalje traži zakopanu kravatu.
Uz ogromno prostranstvo izrečenog, koegzistira
pros transtvo neizrečenog. I neizrecivog.
46 | bulevarumetnosti.rs
Nije zahvalno tražiti reči za nekoga
ko suvereno vlada njima, ko ih bira
sa lakoćom preciznošću i diplomatskom mudrošću. Unikatnim i nepredvidljivim kombinovanjem. Ko
njima utkiva misteriju u svakodnevno, svakim ponovnim slušanjem u
povetarcu otkrije nanose značenja i
ostavi utisak nedorečenosti. Tihim
glasom zaverenika.