Za nekoga sam čarobnica, za nekoga veštica. Nekome lek, a nekome otrov. Nekoga smirujem, a
nekoga uznemiravam. Svako od nas vidi svet onakvim kakav je on sam. Ne postoji ni dobro ni loše.
Samo interpretacija. ~
Zašto haos i zbunjenost mogu biti produktivni?
Zato što nas teraju u avanturu. Haos traži mir, zbunjenost bi da sazna i tako se kreće u avanturu, to je
obično potraga za istinom.
Kako se nakon system overloaded-need restart konektovati sa svetom, a pre svega sa samim sobom?
Šta je potrebno za uspešan restart?
Pa da pritisnete odgovarajuće dugme ili se sistem
toliko zakoči da sam traži restart, onda hteli ili ne,
morate da zastanete i da pogledate istini u oči i
onome što je vama važno. Mi smo kao ljudi takvi da
obično sačekamo da se sistem zakoči i nešto mora
da nas natera na suočavanje i na promene, poput
bolesti… Takvi smo, učimo na teži način, volimo ozbiljne izazove. Svi problemi ovog sveta nastaju zbog
toga što nismo sposobni da sedimo sami, u sobi, u
miru jedno makar 15 minuta. I svesno slušamo poruke iz tišine. Još bolje je u šumi, ili bosi na travi, ili
dok plutamo na moru ili dok pravimo i kreiramo
nešto kad se vreme defragmentiše i izgubimo pojam
i o vremenu i o prostoru. Umetnici znaju šta je to
kreativnost – nije ništa drugo nego duhovnost. Tad
znate da neko ili nešto uvek vodi računa o vama, ono
što zamislite možete i da kreirate, da do vas sve dolazi lako i jednostavno, da ne morate da se mučite,
niti borite, u prirodi nigde nema napora niti agresije, a ipak sve se dešava, cveta, buja, raste, daje
87