Da li posao di-džeja ima perspektivu u našoj zemlji?
Rekla bih da zaista uživaš u svom poslu?
Ima naravno. Ali kako? U uređenijim sistemima postoje di-džej licence, muzika se kupuje legalno i na
taj način se podržavaju izvođači (i ne samo di-džejevi, već generalno). Da je zvanje di-džeja kod nas zakonom regulisano, da se plaća porez kada radimo, i
ljudi koji vode lokale, i publika koja prati neke svoje
omiljene izvođače, cela muzička industrija u Srbiji bi
onda bila drugačija. Ok, naravno dostupnost svega
na internetu za free je odlična i poštujem to, ali da li
je ok da ja vrtim trake koje se jedva nalaze, čak ne
mogu ni legalno da se kupe na Beatportu ili nekoj od
internet-prodavnica gde se to radi, i da onda ja takav za svoju svirku tražim određenu cenu i dođe klinac (i ja sam klinac, imam tek 26), koji je poskidao
gotove setove sa neta poznatih izvođača i to naplaćuje 20 eura? Iskreno, mislim da nije.
Ja volim da puštam muziku, volim da sviram, meni
je muzika beg iz životnog sivila i sistema koji nije
uređen valjano, teške situacije koja je svuda oko
nas već 10 godina. Za razliku od mnogih koji vrte
muziku da bi se dopali nekome i nečemu, ja ovo radim zato što volim i volim da vučem kofer sa sobom
i činim ljude sretnima sa muzikom koju puštam, a
oni slušaju.
72 | bulevarumetnosti.rs
Kažeš da svaki di-džej ima problem sa egom. Da li i
ti pripadaš toj kategoriji?
Ne postoje veći egoisti od ljudi koji se bave
di-džejingom i ja jesam jedan od njih. I ja sam
egoista. Samo, egoista sam koji može uvek da
sedne za klavir i kaže ja znam i ovo, i uzme har-