D
iplomirani inženjer industrijskog
dizajna tekstila, di-džej, producent
i kreator odeće, koji uspešno završava i
doktorske studije, smatra da je umetnost način života, dok umetnike opisuje citatom čuvenog nobelovca Ive Andrića: „Umetnik, to je sumnjivo lice,
maskiran čovek u sumraku, putnik sa
lažnim pasošem. ” Milan Saitović Booden-Maya, umetničkog imena Master
Flow (Master Flou), rođen je u Subotici
1. maja 1987. godine. Osnovnu školu završio je u Subotici, a gimnaziju opšteg
smera „Svetozar Marković” završio je u
Novom Sadu 2006. godine. Posle srednje škole upisuje Industrijski dizajn
tekstila i modelovanje odeće na Akademiji umetnosti u Nišu, gde je 2010. godine i diplomirao. Milan je vršnjački
edukator na temu Dizajn i produkcija
zvuka u elektronskoj muzici. Trenutno
živi i radi u Temerinu.
Možeš li da opišeš jedan svoj radni dan?
Ako uopšte i legnem da spavam, što se retko dešava, na nogama sam već od pola tri, a zimi od pola
četiri ujutru. Moja majka je ostala bez posla sada
već davne 2004. godine i radi na pijaci kao trgovac
već deset godina. Težak je to posao i težak hleb, pa
gledam da joj uvek što više pomognem i zamenim
je. Na pijacu se stiže oko pola pet, a u zimsko vreme
malo kasnije. Spremamo robu zajedno za mušterije. Kada je sve spremno ja odlazim kući da obiđem
radnike u plastenicima cveća ili vozim cveće po porudžbini raznim cvećarama i komunalnim predu-
zećima u Vojvodini. Srbija kao država, pogotovo
Vojvodina, gde ja živim, jeste pogodna za bavljenje
poljoprivredom. Moja porodica i ja smo smatrali da
je dobro da podignemo plastenike saksijskog cveća
i, eto, to radimo već 4 godine. Težak je posao, ali ništa u životu nije lako. Najlakše je sesti i reći nemam,
ne mogu i šta sada da radim. Treba se boriti. Posle
tih obaveza dolazim kući na ručak da proverim
mejlove i svoje naloge na društvenim mrežama.
Ako je potrebno da još nešto uradim u vreme kada
sam kući, poput košenja trave i slično, prihvatam se
i toga. Oko šest popodne odlazim po majku da joj
pomognem oko pakovanja. Naravno, i moj mlađi
brat pomaže oko porodičnog biznisa i kućnih obaveza. Mnogo sam ponosan na svoju majku. Ona je
jaka žena, svojom prizemnošću me spušta na zemlju i tera me da radim dalje i bolje. Svako voli svoju majku, ali moja Suzana je posebna.
Sudeći prema priznanjima i nagradama, može se reći da si poznat i popularan. Da li ti to predstavlja teret ili zadovoljstvo?
Bavim se poslom u kojem nisam poznat. Za mene
je poznat onaj za koga zna pola planete. Moj posao
je javan i zato mora da se vodi računa o imidžu koji se danas najviše formira na internetu i društvenim mrežama.
Šta te najviše inspiriše da stvaraš?
Kao i svakom ko se bavi nekim kreativnim poslom,
kreativnost sama dođe. Ne biram trenutak kada će
vila kreativa da mi sleti na rame i kaže ej, hajde da
napravimo nešto, to se dešava spontano. Uglavnom
sam kreativan noću. Ideje za muziku koju radim, ili
odeću, dolaze kada se najmanje nadam – u prevozu, na pijaci, u prodavnici… Prosto se rod