Ma ‘de nemam
da ti dam za te pare,
pa vi umetnici ste
mi najbolje
mušterije.
Sa izuzetkom Udruženja likovnih umetnika, koje
obezbeđuje osnovnu socijalnu i materijalnu zaštitu
svojim članovima, postojeće forme organizovanja
radnika u kulturi i umetnosti teško mogu ići dalje
od prostog pružanja podrške. A ako već postoje takve organizacije, ako stalno kritikuju postojeći sistem i ako pokreću projekte poput Zidnih novina,
koji se bore za upoznavanje javnosti sa položajem
umetnika, zašto se polovina mladih vizuelnih
umetnika bavi i drugim zanimanjem, kojim plaća
račune? Zašto ih i dalje izdržavaju roditelji? Zašto
se veliki deo proizvodnje odvija van prostora predviđenih za kulturno stvaralaštvo? Zašto unapred
moraju da obezbede sledeći angažman i rade više
poslova paralelno? Jer javnost očigledno nije briga.
I jer jedino tako mogu da osiguraju materijalne
uslove za život.
Možda to ne zvuči preterano loše u današnjim mogućnostima zaposlenja i realnog životnog standarda. Ipak, nesporno je loše ako buduće umetnike
tokom obrazovanja uče da, osim njihove nadarene
individualnosti, ništa drugo nije bitno ni potrebno.
Dobrodošlicu među umetnike poželeće im hladan
tuš.
Dizajn: Vojislav Nikčević
75