BULEVAR Magazin Br.10 jul 2014 | Page 22

U me duvremenu i meduprostoru Priče sa neke druge jave B ila je najlepša. Ne samo u svom plehu. Ona je bila najlepša od svih koje su toga dana zamirisale među limenim kalupima i papirnim korpama. Savršenog kruga u osnovi, elegantnog vrata i prelepo zaobljenog vrha za koga se prava temperatura pobrinula da ostane na mestu. Bez ijedne mrljice i neravnine na besprekorno beloj površini. Sve ostale puslice su joj zavidele. Pune sitnih pukotina, debeljuškastog vrata i okrnjenih vrhova, znale su da će krenuti onim manje glamuroznim putem. Završiće smrskane u ustima nekog debeljka, prošvercovane u stomak bulimičarke ili na optuženičkoj klupi za karijes i dijabetes. Pokoja i plivajući u užegloj masnoći od prženih krofni, sa ostalim otpadom. Ah, imala je velike snove! Znala je da njena sorta nije predviđena za lepe stvari. Sve puslice nastale od bajatih belanaca i zgrudvanog šećera najviše mogu dospeti do izloga ove skrivene poslastičarnice, mameći znatiželjne poglede prolaznika, lagano skupljajući vlagu iz vazduha i topeći se. Za njima ostaje lepljivi trag – zamka za muve. A radoznali prolaznici sutradan neće ni primetiti da su puslice zamenjene. Ipak, imala je velike snove. Možda će je neko fotografisati i njome ulepšati stranice prestižnog kulinarskog časopisa. Mogla bi postati i nečija prva puslica, (ona) koja se ne zaboravlja. Usudila se 22 | bulevarumetnosti.rs da mašta o prelepoj svadbenoj torti čiji će ona biti ukras. Zavrtelo joj se u glavi od uzbuđenja i same pomisli da bi se to moglo ostvariti baš njoj. Ubrzo je shvatila da je vrtoglavica nastala kada ju je nečija mekana ruka naglo istrgla iz pleha i ponela sa sobom. Uspela je da se izvrne tek toliko da shvati kako je u rukama žene sa jarko crvenim usnama ispod bele uštirkane kape. Nedaleko odatle, ispod druge bele kape, guste tamne obrve su se spojile u namršteni izraz lica. Stisnuo je usne, satarom visoko zamahnuo i začuo se jaki prasak udarca o dasku uz prskanje krvi po licu, mantilu i kapi. Propratio je ovaj završetak stenjanjem i kao od šale bacio dva novodobijena komada u prepunu kutiju neželjenih ostataka mesa. Od udaranja mesarskog alata nije čuo njihove uzdahe i jauke. U frižideru pored, glatki i sveži komad bifteka je likovao. Prezrivo gledajući kutiju ustajalih komada osuđenih na mašinu i etiketu mešanog mlevenog mesa, izloženog stalnom podsmehu, mislio je kako svi na ovom svetu imamo svoje mesto. Njihovo je u vrtlogu nemilosrdno naoštrenih sečiva. On je, na drugoj strani, daleko iznad njih i zaslužuje samo najbolje: kraljevski tretman veštih ruku vrhunskih kuvara i sudbinu skupocene keramike na kojoj će biti položen, okupan ekstravagantnim sosom na putu ka prefinjenom nepcu istinskog gurmana.