Najviše su nas se dojmili kosturi i lubanje pravih Vučedolaca. Muzej je vrlo edukativan, jer većina nas je od vučedolske kulture čula tek za Vučedolsku golubicu, za koju smo zapravo saznali da je - jarebica. U planu muzeja jest izgraditi modele kuća Vučedolaca, sojenice za odmor bez interneta, struje ili vode, restoran, kafić i još mnogo toga što bi vrijedilo (opet) posjetiti za nekoliko godina.
Nakon laganog predaha poslije muzeja, vratili smo se temi rata posjetom Spomen domu Ovčara. Tamo nas je dočekao također jedan branitelj koji nam je objasnio simboliku tog mjesta. Na zidovima se nalaze crne ploče s imenima svih ubijenih na Ovčari, kao i onih čija tijela još nisu pronađena, njih 267. Fotografije na tim pločama periodički se mijenjaju što simbolizira da su ti ljudi još uvijek među nama i da nam nikada neće potpuno nestati iz sjećanja. Ispod fotografija, na slami uza zidove nalaze se osobne stvari žrtava pronađene uz njihova tijela ili su ih donirale njihove obitelji kao što su satovi, krunice, diplome, priznanja, iskaznice, fotografije... U betonskom podu nalaze se metci i čahure. U sredini prostorije stoji spiralna jama unutar koje „teku” imena poginulih i nestalih bez prestanka, a u sredini samo jedna svijeća. Na stropu je točno onoliko zvjezdica koliko je bilo žrtava.
Posjetili smo i Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata gdje su pokopani branitelji pronađeni u masovnoj grobnici upravo na tom mjestu, pogubljeni civili, branitelji poginuli nakon 1991. te obitelji i supruge branitelja. Tamo se nalazi i 938 bijelih križeva u spomen na tijela tamo pronađena te centralni spomenik Zračni križ unutar kojega gori vječni plamen.
U centru grada Vukovara posjetili smo križ na ušću rijeke Vuke u Dunav na kojemu su na glagoljici ispisani poznati stihovi Frana Krste Frankopana: „Navik on živi ki zgine pošteno!” Nakon grupne fotografije imali smo jedan sat slobodnog vremena za razgled grada, obrok i odmor. Na putu kući zaustavili smo se na Trpinjskoj cesti poznatijoj pod nazivom „groblje tenkova” gdje su naši brojčano nadjačani branitelji uništili tridesetak neprijateljskih tenkova svojom lukavošću, onesposobivši prvog i zadnjeg kako ostali ne bi imali kuda pobjeći.
U Kutinu smo se vratili oko 20.30 umorni, ali punih srca. Meni je ovo bila prva prilika da posjetim Vukovar - Grad heroj, o kojem sam mnogo toga čula. Sve što sam tamo vidjela i doživjela ne može se opisati riječima. Svaka osoba trebala bi to iskusiti - tako da sve ovo što imamo danas ne uzimamo zdravo za gotovo. Dok sam slušala priče, uvijek mi se činilo da je to vrlo daleko od mene, vremenski i prostorno. Zapravo, otada je prošlo tek 25 godina, znači nekoliko godina prije no što sam ja rođena, samo dvjestotinjak kilometara dalje. Potrebno je educirati mlade generacije o tome što se dogodilo - „Da se ne zaboravi!”
Daniela Ivanković, 4. c
S RUKSAKOM OKO SVIJETA I HRVATSKE
8