Svijet bez 20. stoljeća
Svi smo mi danas naviknuli na životni standard 21. stoljeća. Taj standard omogućilo je prethodno stoljeće sa svim svojim brojnim izumima i inovacijama koje danas uzimamo zdravo za gotovo. No, zapitajmo se kako bi svijet izgledao, kako bi naš život izgledao bez 20. stoljeća.
Radio, televizija, internet, zrakoplov, samo su neki od izuma bez kojih ne možemo zamisliti svakodnevicu. No, što bi bilo kad svega toga ne bi bilo? Kako bismo provodili slobodno vrijeme, kako bismo ispunili tišinu čekanja, kako bismo se zabavljali bez svima omiljenog načina, glazbe?! Slušajući Bacha, Mozarta, Beethovena, Chopena ili Wagnera? Možda nekolicina, ali masovna publika ne bi bila zadovoljna. Kako bi onda današnja glazba zvučala? Možda bi glazbena umjetnost nastavila stopama klasicizma i romantizma i ne bi napredovala. Sonate, simfonije i opere vječno bi ostale iste, no nije u ljudskoj prirodi ne mijenjati se. Možda bismo se vratili dublje u prošlost do baroka ili možda čak srednjeg vijeka i trubadura, te preradili njihove pjesme našim željama i ukusima. Najvjerojatnija opcija jest ta da bismo izmislili neke sasvim nove instrumente i vrste glazbe ili bismo nastavili stopama glazbe 20. stoljeća. Ne možemo točno reći kako bi glazba izgledala danas, no možemo biti zahvalni i ponosni na postignuća naših predaka.
Na kraju krajeva, trebamo razumjeti našu prošlost i očuvati vezu s njom, no u isto vrijeme gledati u budućnost. 20. stoljeće donijelo je neke umjetnike koji i dalje utječu na nas i budućnost glazbe. Postoji milijun mogućnosti kako bi svijet i glazba izgledali danas da nije bilo 20. stoljeća, no meni je drago da izgleda ovako kako izgleda.
Emanuel Glešić , 4. a