Nada
Kroz sve te poderotine
što su odraz sirotinje
iznjedri se jaz
i još veći sraz,
al što ih više tlači
vraćaju se jači.
Sraz tada onemoća,
porazi se zloća,
dobro ju nadvlada
i ozari se nada!
Vlatka Bezeredi, 1. b
Vjeruješ li...
Vjeruješ li da ljubav
ranjena srca tješi,
i da naše srce
nikad ne griješi?
Vjeruješ li u ptice
što nebom lete,
i osmjehnu svako
žalosno dijete?
Vjeruješ li u Boga
što život nam pruži
i pomogne svakoj
uvenuloj ruži?
Vjeruješ li meni
što svoje srce
darujem tebi?!
Matea Dudaš, 1. a
Život
Kušala sam život
on je mene iskušavao,
otvarala mu prozore
on mene je zatvarao.
Tražila sam odgovore,
a ništa nije odgovarao.
Iz dana u dan
dileme mi je stvarao.
Tražila sam načine,
a pitanja se rojila.
U prozračnoj noći
sve sam ih oslobodila.
Sad on mene pita,
a ja samo mučim.
Ne pitam se više,
tek od njega učim.
Vlatka Bezeredi, 1. b
Čekaj, djetinjstvo
Čekaj, djetinjstvo,
zašto odlaziš?
Nije li ti ljepše u srcu djeteta?
Onamo kamo ideš puno je tame, zlobnosti i ljubomore.
Čekaj, djetinjstvo,
ne želiš li još barem malo ostati sa mnom u sreći?
Ne bojiš li se starosti kao ja?
Hoćeš li me ikada više naći i nikada napustiti?
Čekaj, djetinjstvo,
još nešto bih te željela upitati.
Hoćeš li mi priču radosti još jednom ispričati?
Matea Dudaš, 1. a
IZ PERA NAŠIH UČENIKA
45
Martha Pahel, 1.b
Iz pera
naših učenika