TEMA BROJA ŽENE U UMJETNOSTI
Godine 1896. kao nepotpisana autorica počela je raditi na uređivanju časopisa Hrvatski branik i Posavska Hrvatska. Krajem te godine postala je članica redakcije Obzora. Kao žena morala se prvo zadovoljiti mjestom korektora, da bi nakon toga uz pomoć biskupa Josipa Jurja Strossmayera postala i novinarka. Pisala je političke reportaže, ali i razne putopise, najviše iz Hrvatskog zagorja. U Obzoru je objavljivala razne feljtone, novele i humoreske, kao i biografske crtice te autobiografske bilješke. Upravo je u Obzoru Zagorka u nastavcima objavljivala romane Roblje i Vladko Šaretić. Kada su u doba narodnog pokreta 1903. godine smijenjeni urednici Josip Pasarić i Milan Heimerl, Zagorka je postala neformalna urednica tog lista. Kako je iste godine organizirala demonstracije protiv bana, i sama je bila zatvorena.
Godine 1906. Zagorka je otputovala u Budimpeštu, odakle se redovito javljala kao stalna dopisnica Obzora pišući izvješća o radu Ugarsko-hrvatskog sabora. Vješto je pratila politička zbivanja unutar Austro-Ugarske Monarhije, stoga ju je uredništvo Obzora 1909. godine poslalo u Beč da bi mogla pratiti zbivanja tada najvažnijeg političkog procesa.
Nakon povratka u Zagreb još je neko vrijeme radila u Obzoru, a već je iduće godine pokrenula ilustrirane tjedne novine Zabavnik. Te je godine započela suradnju s Jutarnjim listom pišući društvene i kriminalističke reportaže.
Od 1910. godine Zagorka se najviše posvetila pisanju romana koje je objavljivala u nastavcima: Kneginja iz Petrinjske ulice, Tajna krvavog mosta, Grička vještica, Republikanci, Crveni ocean, Buntovnik na prijestolju, Kameni križari...
Godine 1925. utemeljila je prvi hrvatski ženski časopis Ženski list te Hrvaticu. Povijesni romani koje je najčešće "štancala" pod okriljem noći, odmah su našli put do publike i nastavljaju ga pronalaziti još i danas. Već generacijama čitatelji se poistovjećuju s njenim likovima, uvijek iznova proživljavaju njihove avanture, učeći nesvjesno na taj način o hrvatskoj povijesti i kulturnoj baštini.
"Djevojka se svlada, stisne usne i zapovijedi svome siromašnom srcu da ne kuca tako jako, da se umiri i šuti kao što mora i ona šutjeti, kao što mora pritajiti osjećaje i bol."
Marija Jurić Zagorka
Krešimir Pavličić, 2. b
8
Muzejsko-izložbeni prostor u stanu u kojemu je na zagrebačkom Dolcu živjela poznata hrvatska književnica i novinarka Marija Jurić Zagorka godine 2009. postao je centar za istraživanje njezina života i stvaralaštva, ali i multimedijski kulturni prostor namijenjen istraživanju ženskoga stvaralaštva u Hrvatskoj.
U stanu se nalazi dio namještaja i predmeta kojima se Zagorka koristila za svojega života u tom prostoru, od sredine 1930-ih do smrti 1957. godine. Osobito su zanimljivi bidermajerski radni stol i pisaći stroj Remington. Bidermajerska garnitura s dvosjedom, dva naslonjača, stol, komode i veliko zrcalo dio su memorijalne sobe u čijim vitrinama stoje lente što ih je književnica dobivala od štovatelja.