Vesna Parun
Među malobrojnim ženama koje su se uspjele othrvati pritiscima kojima su umjetnice bile podvrgnute kroz povijest, neizostavna je naša književnica Vesna Parun - žena koja se cijelog života borila protiv svih konvencija i političkih manipulacija i koja je istinski živjela za umjetnost i od umjetnosti.
Vesna Parun rođena je 10. travnja 1922. na otoku Zlarinu pokraj Šibenika. Njezina brojna obitelj živjela je siromašno i u poprilično teškim uvjetima. Na Visu je pohađala osnovnu školu, a gimnaziju u Šibeniku i Splitu, gdje je 1940. maturirala. Od početka školovanja imala je odlične ocjene te se od 14. godine bavi poučavanjem (davanjem instrukcija) te si na taj način sama financira školovanje. U jesen 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zatim dolazi rat, zbog čega odlazi u Split, a 1942. se vraća u Zagreb i na Filozofskom fakultetu upisuje čistu filozofiju. Zbog obolijevanja od tifusa i nesretne ljubavi prekida studij. Jedno vrijeme živi u Bugarskoj, Sloveniji i Srbiji, ali se na kraju vraća u Zagreb u kojemu djeluje kao slobodan književnik. Zbog zdravstvenih razloga 2000. godine seli se u Stubičke Toplice, gdje 25. 10. 2012. umire u 88. godini života. Jedna od posljednjih pjesama bila je posvećena Svjetskom nogometnom prvenstvu u Africi, čiji je bila vjerni obožavatelj.
Vesna Parun bila je buntovna i oštra, žrtva osobnosti kojom si je priskrbila i mnogo neprijatelja. Tako je dijelila sudbinu sličnu onoj naše prve novinarke, Marije Jurić Zagorke. Uvijek protiv struje, nepokolebljiva u naumu da živi od onoga što najbolje radi: od pisanja. I živjela je od pisanja, ništa drugo nije željela raditi. Kada je oboljela od tumora štitnjače, odbijala je operacije jer je svojim "trećim okom" osjećala da je upravo u njemu sva njezina kreativnost. Ostavila je iza sebe bezbroj pjesama tiskanih u više od 60 knjiga, priča te brojne drame, dosegnuvši vrh gotovo na samom početku svog puta, još 1947. godine prekrasnom zbirkom Zore i vihori. Nakon izdanja te zbirke, živi isključivo od književnog rada.
"Najviše mrzim kad me zovu poetesa, kad patetično gnjave sa stvaranjem i poezijom, jer o poetesama se pišu disertacije i održavaju seminari, one ne bi trebale živjeti na kraju grada, u stanu bez vode i grijanja”, rekla je Vesna Parun u jednoj izjavi, ogorčena svojim teškim životnim uvjetima. Sve u svemu, provela je vrlo težak život, od djetinjstva nadalje, te je okušala više patnje i stradanja nego radosti. Vesna Parun potpuno se predala književnom radu postavši prva žena u hrvatskoj književnosti koja živi isključivo od književnosti i za književnost.
"Ako ti slijede korake, ti poleti."
Vesna Parun
Položaj žena u prošlosti nije bio lagan. Bile su ponižavane i ismijavane, pogotovo ako su bile uspješne, ali uvijek je bilo onih koje su, unatoč opasnostima koje su im prijetile, bile uporne i uspjele se izboriti za svoja prava. Imamo i u našoj zemlji primjere ženske upornosti, a među njima su najpoznatije Ivana Brlić-Mažuranić, Marija Jurić Zagorka i Vesna Parun, koje su, bez obzira na to što su ih drugi ponižavali, uspjele ostvariti svoje ciljeve. Dokazale su da i žene mogu biti visoko obrazovane i uspješne u svom poslu. Na sljedećim stranicama donosimo vam biografije tih triju velikih žena te zanimljivosti iz njihova života posutog trnjem.
Filip Jauk, 4. c
5