Jeste li se ikada zapitali zašto u povijesnoj literaturi prevladavaju politički i vojni događaji u kojima su, naravno, vodeću ulogu imali muškarci? Zašto u čitankama prevladavaju pisci, a spisateljice možemo nabrojiti na prste jedne ruke? Sudeći po tome, možemo doći do zaključka da su muškarci jedini nositelji svake vrste napretka tijekom povijesti. Istina je da su žene u svim razdobljima bile aktivne, ali to je velikim dijelom zaboravljeno i zanemareno. Kako bismo bar malo ispravili tu nepravdu, odlučili smo se pozabaviti istraživanjem položaja i prava žena kroz povijest te otkriti zbog čega im je bilo tako teško dospjeti u povijesne knjige i ostalu literaturu.
Ako pogledamo daleko u prošlost, uočit ćemo da su žene u prapovijesti, u primitivnim društvima, bile mnogo manje potlačene nego u kasnijim društvima. Teško za povjerovati? U primitivnim se društvima, naime, vjerovalo da je žena božansko, a ne ljudsko biće, obdareno najvažnijom moći na svijetu – rađanjem. Također, u plemenskim skupinama žene su imale suviše važnu ulogu da bi im se branio rad i sloboda: skupljanje hrane, skrb za djecu, izrada odjevnih predmeta, posuda i oruđa, kuhanje, uporaba biljaka i trava u medicinske svrhe… Zatim je u starom vijeku otkriveno načelo razmnožavanja te počinje dominacija muškaraca. U starom Rimu žene su smatrane nesposobnima i stavljane su u kategoriju s robovima, maloumnicima i senilnim osobama. Ipak, nisu sve žene pristale na robovski život i mnoge su se borile za svoja prava pod cijenom vlastita života. Nažalost, samo su malobrojne bile cijenjene i poznate su kao moćne vladarice. Primjer je svakako poznata egipatska kraljica Kleopatra te najutjecajnija bizantska carica svih vremena Teodora, koja se izborila za to da se donesu zakoni koji su ženama davali pravo na imovinu, nasljeđivanje i razvod.
U srednjem vijeku u Europi Crkva ima veliku ulogu u životu ljudi. Katolička Crkva pripisuje ženama šutnju i pasivnu podložnost muškarcu. Oduzeto im je pravo izbora muža i isključene su iz javnih djelatnosti. Žene koje nisu poštivale zakon šutnje bile su kažnjavane. Bilo im je oduzeto pravo na obrazovanje jer bi knjige, po njihovu mišljenju, kvarile ženske mozgove koji su sami po sebi slabi. Jedini odobreni put za bijeg od tiranije bili su samostani jer su redovnice bile liječnice, učiteljice i poslovne žene.
3