Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #9 | Page 63

Nije daleko stigao,

brzo sam ga kući doveo.

A onda je za kaznu

neko vreme na lancu proveo.

I tako, ne znam šta će

sutra da bude,

ah, nekad sam toliko

voleo ljude!

A kad su skroz gubili

interesovanje za moje zezanje

prekidali bi smo,

i prestajalo je mučno natezanje.

Uopšte, moje je uverenje

da se pod glavu treba

držati kvrgavo kamenje.

Jastuk je preblag,

i lako uspava,

a nešto ipak treba

glavu da nažuljava.

Čisto da se bolje misli,

kapiraš li, ne?

A sad se lepo čisti,

idi što pre!

NIT MIHOLJSKOG LETA

U moju sobu

Kao nit miholjskog leta

Ušunjao se sunčev zrak

I stao da po sobi šeta.

Taj zrak

Ne može videt’ svak’.

Jer je soba samo moja

I više ničija.

No, ako se ovome i ti diviš

I smatraš me svojim bratom

Uslikaću fotoaparatom

Pa ćeš moći i ti da vidiš.

Samo me nemoj kriviti

Ako ti se baš ne svidi.

Podigni zato svoje roletne

Nek’ i tebe zrak presretne.

OSVETA

Osveta se servira kad je hladna,

bez brige, nećeš mi ostati gladna.

Preješćeš se, biće muka izneti te,

svejedno, i nagojenu voleću te.

Povratićeš to sve jednog dana,

kad ostaneš sasvim sama.

Ti, ja, i prazna činija.

Svačija si, i ničija.

Nakljukaću te, jako al’ kratko,

ostaviću ti i malo mesta za slatko.

I tako najedenu, najuriću te, bez gaća,

jer, od svega, izdaja se najskuplje plaća.

Osvetoljubiv sam, kao pseto,

kao slon pamtim, i vraćam, eto.

Kad je zbog ljubavi- mora i boleti,

svejedno, uvek ću te voleti.

PISMO

Dragoceno gubljenje

Bezveznog vremena

Od glave do temena.

Olako davanje

Iskamčenih obećanja,

Skrivanje osećanja.

U zlatni fišek zavijeno

Od očiju tuđih

Zauvek sakriveno.

Neotvoreno i mirisno

Nežnom rukom pisano:

Pismo.

PO PROŠLOSTI SEČEM

Po prošlosti sečem

sećanjem, kao nožem.

Bez misli, puštam da ide,

i kolutove od dima

pravim pride.

Pitam se gde me nađe

sad, kad vraćam film,

i zar se nije moglo izbeći,

zar sam morao imati

išta s tim?

Ukrste se tako nekad

neke sudbine

i ispadne smešno

od te lude mešavine.

Pamtiću na ovom svetu

samo osmeh Neba,

svetloplav.

Neko živi za osvetu,

a moj je, eto, zaborav.

REČ

Traži se reč

Nek’ mi je živu dovedu

Traži se prava reč

Da otopi srce u ledu.

Koja je? Kako se piše?

Malo ih je

Kad se šapnu samo

Zbog njih se uzdiše.

Mogu da se kombinuju

Ne gube na snazi:

Ja te volim.

Topi se sneg na dugoj stazi.

SEKUND

U glavu me pukao

i bio je pravi.

U mraku je svetleo

metak taj zalutali.

Objasnio mi u sekundi

sve ono što nisam znao.

Najednom sam o životu

bolju predstavu imao.

Ali beše kratkog daha

trenutak taj, iščezao.

Odmah zatim, ne bez straha

pred Bogom ja sam zaplakao.