Tanja Bulović
PESMA SEBICNIM LJUDIMA
Ma necu da vam pisem pesme
Sebicni ljudi
Vi ne zasluzujete pesme
Dodje mi da vam dam pola pesme
To bi sigurno razumeli
Vi sto radite sve na pola
Pola uzimate za sebe
A drugu polovinu dajete
Sebi
Vi koji ne znate kako je
Izgubiti pesmu u sebi
I sebe u pesmi
I ne zna se ko se vise plasi
Pesma ili ja
Ma evo vam cela pesma
Ja castim
U MOJOJ SOBI
Sta bi ti falilo
Da te posadim
Na sred moje sobe
Pa da pustis korenje
Ispred moje police
Pune dobrih knjiga
Da srusim krov i zidove
Da imas vise sunca
Da ti citam dobre reci
Sve do prve kise
A onda da ih bacim
Prolaznici da me
Gledaju u cudu
I pitaju zasto sedim
Na kisi i sama
I zar nemam kucu
A ja da im kazem
Da nisam sama
I da si ti moja kuca
Da se malo zamisle
Na putu ka kucama
Punim suvih polica
U kojima ti
Ne znacis
Nista
CRVENO MORE
Nije ni ispala tako lose
A mogla je
Bas joj je lepo stajao svaki
Noz u ledjima
Tako je nastalo Crveno More
Svaki je mornar pomena vredan
Po njenim vodama plovio
Poneki hrabro zaronio
Nijedan sidro zabacio
Kako je zemlja popila nije...
A mogla je
I evo bas nocas Crveno More
Iz grudi se njenih preliva
A ona sanja da hoda bosa
Po tvojoj beloj obali
GODINE
Lete godine, visine se ne plase
Vrebaju moje sve
Lete godine i razvlace oblake
Padaju u moj svet
Ja vremena nemam ni da se spremam
Za ovaj dugi let
Kad cujem korake navlacim oblake
I brzo budim te
LAKO JE
Lako je onima koji znaju sta traze
Lako je onima koji misle da znaju
Tesko je samo nama koji nismo
Znali da smo bili srecni
LJUBAV
Pitala sam te sta ce nas ubiti
Rekao si: nedostatak ljubavi
Stvarno niko ne razgovara
Tako lepo kao mrtvi
MOJA PESMA
Nocas mi se smrzla pesma
Vodila sam je u sumu
Da vidi lepotu
U nadi da ce da poraste
I bude lepa kao suma
A onda sam, pred lepotom
Zaboravila na nju
Jutros mi se vratila
Tuzna i promrzla
Manja nego ikad
Stavljam je na papir
I bacam u vatru
Da se ugreje
ODA MLADOSTI
Bila si lepsa
Bila si kraca
Od ove pesme
Pozdrav iz Juzne Afrike,
Tanja Bulovic