Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #9 | Page 55

poljupcima, a sada su moji koraci

u polusnu uspomene koja se

zaustavlja na jednoj maloj kući

s čijih prozora se pruža pogled

na luku, koja je ispratila tvoj

brod, a ti si mi u pozdravu

ostavio sećanja.

Ne želim izbrisati svoje tuge

isprane kišom, koja nas je okupala

u letnoj oluji od koje smo se

sakrili ali nismo uspeli pobeći

od sudbine koja je izabrala da

ne budemo zajedno, već samo

da te zapamtim po osmehu

koji si mi poklonio u svom

pozdravu i poslao poljupce.

TIŠINA U VREMENU

Provodim dane u tišini koja se

prelama jače od svake buke.

U nizu gradim reči od misli

koje pokušavam da posložim

na rubove svesti jer se plašim

života izvan snova i mašte,

ali ti se nemoj plašiti da mi

slomiš srce, jer tako ću tako

osetiti da sam živa.

Samo sam ja ta koja ti

može dozvoliti da uđeš

u moj život i neoprezno se

sapleteš o moja očekivanja.

Provodim dane šetajući

uz obalu dok se vetar

bezbrižno igra sa mojom kosom,

ne štedeći ni suvu kožu

svojim slanim dodirom.

U nizu gradim reči koje

slažem u pisma koja

ti poslati neću jer se plašim

da ih ne protumačiš

onako kako sam to i želela

i da razgovor krene svojim

neiskrenim putem kojim

se lakše hoda

jer ponos je đavolja stvar

a ti i ja od srca dar, što retkost

je da se na poklon dobije.

I nemoj kriviti sebe ako

pomisliš da ću biti tužna

kada te budem ispratila,

jer ovaj život koji ljubim

moja je priča u kojoj

svoje likove sama za

svoj samotni put biram.

DOĐI U MOJE MISLI

Dođi u moje misli noćas

Ispričaj mi priču o jezeru

pored koga si šetao srećan

i zaljubljen zamišljajući

da se držimo za ruke,

dok šetao si sa njom

zamišljajući da sam pored

tebe.

Dođi u moje jutro kad

ustanem u nespokoju

i oraspoloži me pričom

o trgovima na kojima

si provodio večeri šetajući

dugo i usamljeno

zamišljajući da sam pored

tebe.

Dođi u moj život kada

budeš spreman da u njemu

i ostaneš bez razmišljanja

i zavedi me pričom o srcu

koje je drhatlo usamljeno

i hladno bez mojih dodira

zamišljajući da ga nežno

milujem dušom.

Dođi u moje misli noćas

i ponesi bezbroj lepih reči

koje ćeš mi šaputati dok

budemo ćutali slušajući

te iste misli koje su nam

zvezde pročitale i spojile

u tihoj noći, kojoj je Mesec

dao ime Ljubav.

SAKUPLJAČI SREĆE

Ne umem da ti poželim nešto što niko drugi nije. Ne umem najbolje da smislim. Grad je svečan u svojoj poslednjoj noći. Ulice blistaju gušeći svoju svetlost, matirane kičom očekivanja i prolaznosti. Ne želim ti baš sve ono što i sebi, jer nisam neko ko bi poželeo baš uvek da me neko voli. Ne volim granice, prelaze i promene, ali volim paukove. Nikad ih ne ubijam. Oni mi donose sreću. Volim sitnice, toplu čokoladu, priveske za ključeve. Volim da mirišem na jutro i tople kifle. Ne volim velike događaje. Oni me plaše, dok svetlost gura moju tamu da se skloni, baš kao nova godina što gura staru. A ja ne volim promene. Volim da mirišem omot od čokolade, da čekam vozove, a da ostanem na peronu. Treba mi nežan pogled na licu ali ne tražim da mi se odmah i osmehneš.

Mali nagoveštaj koji sasvim dovoljno osvetljava ulicu. Šta da ti poželim, a da nije kliše, da ne bude ono što očekuješ. Jer želim da te iznenadim. Neću ono što želim i sebi jer sam potrošila gleđ pijući hladno i vruće. Ja sam otišla predaleko i hrabro poginula.

Uvek u prvom redu svojih strahova. Ti nemoj mojim putem. Provuci se kroz život da te niko ne vidi. Odsanjaj svoje snove i zavuci se u toplinu koja boji tvoj grad i baca svetlost po licu i udahni život. Šta još da ti poželim. Ne budi iskren. To se ne isplati. Ni mnogo dobar. Boleće te duša, mnogo puta. Ne obećavaj kad nisi siguran da imaš karakter. I poljubi nekog kad te nežno pogleda. Ne pitaj da li želi. Usudi se. Ostavi novac koji si poneo na svoju proslavu ubogoj starici što mrzne na pločniku i zaboravi da si dao. Provuci se kroz život da te niko ne vidi. Nemoj u prve redove. Lako se gine. Znam šta ću da ti poželim. Setila sam se. Nije kliše, ali šta i ako jeste, nećeš mi zameriti. Od srca je. Ne želim to za sebe. Ali ti uzmi. Znam da voliš i da tebi treba, a ja imam u izobilju. Uzmi trenutke. Ima ih pregršt. One radosne. Meni ne trebaju. Ja neću. Poklanjam svima trenutke za sreću. Male čestice koje se provlače u svom beskrajnom trajanju.

Neka ti se nađu za usput.