ZAGRLJENI
TIŠINOM
Zorica Tijanić
Reč autora
Zbirka pesama Zagrljeni tišinom predstavlja moje putovanje “između dva vremena”, na kome jedino priznajem ljubav, kao uslov opstanka. Pesme su nastajale u nizu, kao rezultat moje jave i mojih snova. Poželela sam da sa vama podelim svoja najintimnija razmišljanja, nadu, verovanja i ljubav.
Kažu da ljudi koji govore glasno, moraju da viču jer ne dopiru do tuđih srca, da zaljubljeni šapuću, a oni koji se vole ćute. Želim da Vas moji stihovi zagrle tišinom u onim dugim satima, koji prestaju da se broje minutama, kada se zagledate duboko u svoju dušu.
Zbirku pesama Zagrljeni tišinom posvećujem svojim najdražima, porodici i prijateljima, koji su uz mene i moj su večiti gejzir iz kojeg crpim svoju snagu i inspiraciju.
S ljubavlju
ZAGRLJENI TIŠINOM
Dotakni me dušom
i zavedi usamljeno srce,
zagrli tišinom moje ruke.
Noć mi uspavaj mislima i
ljubi me daljinama.
Udahni me mirisom
okeana dok ploviš po
mojim uspomenama,
pa mi izroni bisernu
školjku u jednom pogledu,
koji mi je ispričao tajnu
o mladiću koji obećava.
Dušu mi nadom ispuni,
poljubi tiho na prstima
i hodaj mojim ulicama,
koje su šetale za nas
dok smo sanjali zagrljeni
tišinom i osvitali radosni
u nemirnim buđenjima.
Dotakni me dušom i
zagrli ljiljanima, uspavaj
daljinama i ljubi, ljubi
mislima.
I samo se pojavi jednom
s mirisom kiše u hladna
predvečerja bez mnogo
pitanja, baš onda kada se
koraci uspore, a srce utiša
svoje otkucaje u onim
dugim satima koji se više
ne broje minutama.
MOST
Most izranja iz magle na dnu
zabranjenog grada u kome
su duše zaspale mirno, bežeći
od grmljavine i vetra koji
je napravila oluja...
Nema više tog mosta, samo
ga duše izronjene iz te magle
sagradiše svojim uspomenama
koje su nas potražile da bi
sagradile novi...
Most na kome si me prvi put
poljubio u mašti, koja me
podsetila da je iluzija najlepši
poklon života kome se
može nadati ponovo...