Milan Knežević
Kamene vrane
Ništa se ne čuje čoveče,
tišina se pretače u čestice prašine.
Noć je u ozonu nekako rupičasta i retka,
u nižim slojevima romboidno zelena.
Kamene vrane, utvare svakodnevice
vibriraju kroz zidove.
Čoveče ne čuje se ni zvuk cevi ni teški koraci komšije sa sprata.
Tetrahedron tvrdjava se srušila iznutra bacajući neke metalne kockice
iznad,ispod gde god.
Gojim se od gladi
mršavim od sreće
živim punim plućima
bez da dišem uopšte.
Okvir
Atominiziran kvadrilion naelektrisanog snopa svetla udara mi u mreznjacu.
Odbija se o hipofizu i prouzrokuje mi stvarnost.
Ja sam tu da umislim ono što jesam i kroz tu prizmu da doživim svet.
Isključen iz mentaliteta roja,
vertikalnog uzdizanja ka matici,
ne poslušan i anputiran.
Vraćam se iza ogledala vidim te sa druge strane,
gledaš svoje oči,
njuskaš svoja usta,
mrdaš nos,
tvoja unutrašnjost se sudara sa spoljnim izgledom jutra.
U roju moraš da licis na isti,
da razmišljaš kao matica,kolega.
Arhetip nasledjeni okvir.
Mesna zajednica kako hoćes kolega.
Ajd ćao-će.
Sedi
Sinapse u dimu,
metamorfoze iz obilja stresa,
da zatvorim prozor.?
Sedi,hoćeš kafu?
Meni je ovo peta,džezvarim po ceo dan,
zavuci taj dim i pucaj mi u glavu.
Sine duha i materije parapsiholoških pojava preokreni svet telekinezom.
Sedi zašto stojiš?
Reci nešto.
Sloboda sine,
izvuci iz fijoke zabranjene misli,
ispljuni ih, pljuni mi u čelo.
Ćutis, promasio si metu.
Sine zabave,
novca,
dozvoli mi da
UDAHNEM.
Prepariranje
Od oguljene kože napravi novo lice,
usadi prave veštačke oči,
nakapaj u njih kockaste suze.
Učvrsti krila zicom u ramene kosti,
razjedinjenu glavu poveži sa vratom,
uljanim bojama u terpentinu.
Začepi uši da ne čuju ništa i lizni novi iscedak sluzi,
a mene prepariranog konzerviraj samo
i stavi u ćošak da ti ne smrdim.
Smislenost smrti
Zapamti put i ne pitaj; kuda?
Ispod izlomljene linije sna vezana je smislenost,
promašeni koncepti ne dopiru do nje.
Ona postoji od samog početka sinkroniciteta
puna značenja, uzroka i posledica.
Nastala je iz praznine i dosade.
Jato kartonskih ptica,
sivih kukaca,
raste na granama pra stabala.
Purpurna lopta nastavlja da se kreće i da se lagono topi u ustima ždrala.
Nebeske kornjače nose disk svet ploveći svemirom
hrane se ledom i prašinom zalutalih kometa.
Polažu svoja jaja novih prostora u središta kosmičkih virova,
tu iz ljuske izlaze novi nosioci transkomunikacija.
Mahovina prekriva zid i noć se sakriva u cigle,
novorodjeno svetlo još je osetljivo
ne jako da eksplozijom oblikuje boje.
Zapamti put i ne pitaj kuda.
U smislenost smrti beskonačnost zaborava.
Trenutak samo
Toliko puta sam se vracao u svoju buducnost
kroz hologramsku opnu kao u obicnu fotografiju,
trenutak se prvo buni pa polako popusti.
Gleda me u potiljak,zvizdi,
hej okreni se.
Onda pobegne kroz kljucaonicu,
sapuce nesto iza vrata,
penje se na tavan.
Trenutak koji se vraca cim sednem,
opet skripi,grize,grebe,lupa rukama promaje,
cvrkuce i laje,sunja se ispod prozora , prisluskuje mi misli.
I tako zarobljen u njemu zivim,
trenutak je sve sto imam.
Ad litteram
Kvrgavog mi čela,
krastavih kolena,
dečijih glisti,
upaljenih pluća,
trećeg krajnika,malih boginja
otitisa,
zauški,
vaški.
Tako mi probijene bubne opne
slomljene ruke
iscepane brade,
svih ožiljaka na glavi
POPIĆU TI OČI NOGAMA DO ZEMLJE.
Pinokijev put
Zalutao sam drugar,
kao nomad koji se seli iz zivota u zivot,
DJepetov lutak ne dovrsen, polu cepanica.
Niti jedan pokusaj modeliranja niti oblikovanja,
reinkarnacije pod dletom Svevida nisu od mene stvorili Pinokija.
Dobrog lutka koga glas savesti izvodi na put kojim idu dobri decaci,
zalutao sam ili sam begunac iz ogranicenog trodimenzionalnog uma,
grubog fizickog tela u koje su me silom strpali.
Cekam da mi pljuga izgori pa da odem da ne smaram,
DO VIDJENJA drugar.
Anti čestica
Izlazim da uvirim u sebe , iz sebe u napolje.
Priroda se rasteže od univerzalnog do subatomskog.
Vanjski likovi,energije usmerene u prolaznost života,
standardni modeli, namontirani osmesi,
ljudi...
ljudi na povodcima,
vrtirepi pred titulama i zvanjima,
dresirani.
Izlazim iz sebe u napolje,
prolazim i ne vidim ništa.
Od subatomskog do univerzalnog jedina opcija
ANTI čestica u nuklearnom jezgru.
BooM!!