Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #9 | Page 28

Veljko Lađevac

http://plamenpapirnogzmaja.blogspot.com/

Gluvarenje sa Disom

Gledao sam dokumentarac:

divlji jelen sa ogromnim rogovima

poskočio je u stranu

pogođen zrnom,

tako je i ranjena Italija

odskočila u stranu

pogođena zrnom,

a on je, stojeći na palubi,

polako

polako

skinuo svoje cvikere

i mirno

mirno

ih spustio u džep.

Nikada neću izgubiti tu sliku.

1.

Uroš Pajović

urednik City Books-a

tri puta je odbio moj rukopis

izbacivao je po pet pesama

svaki put

tražio je

da dodam isto toliko novih

svaki put.

Proklet da je proklet!

Imao je teoriju

o postepenom pojačavanju kvaliteta

kroz pojačavanje gustine koncentrata smisla

i terorisao me je sa njom.

Kada sam po četvrti put ušao

u njegov minimalistički uređeni office

po odgovor

imao je novih pet pesama za eliminaciju.

Pomislio sam

Uroš je samo jedan Ikafago

(isfrustrirano kancelarijsko fašističko govno)

a onda reče kako zbirka

svojom neobičnošću i lepljivošću obećava

(blagosloven da je blagosloven)

te da će mi poslati nekoga da mi pomogne,

pesnika,

majstora zanata,

čuveno ime

2.

Dok sam izlazio dobaci

da nešto preduzmem

u vezi naslova

*i dalje su komični

nepesnički

I dalje ničeg pesničkog u njima nema Lađevac

mislim da je hteo da kaže su infantilni

ali nije

ili se suzdržao

ili nije ni mislio to da kaže

3.

Bilo je dobro

što će neko doći

mislio sam

znači

Uroš je zainteresovan

bilo je loše jer ću se sa njim potući

čim mi bude rekao

da neku reč negde

treba zameniti sa

nekom reči negde

Bio sam paranoičan

zabrinut

ne

paranoičan sam i inače

sad sam zabrinut

zabrinut

4.

Tu noć sam i loše sanjao.

Sanjao sam kako se očaj

kao mali crni dečak

izvukao iz jedne fioke

prišao mi i seo u krilo

Očaj nije dobar znak

tako mi se činilo

kome se šta dobro desilo

pošto je sanjao očaj

kao malog crnog dečaka

kovrdžave kose

koji izlazi iz fioke sa vešom?

5.

Neko je stigao vozom iz Grčke

ne za dan-dva

kako je Uroš rekao

već posle dve nedelje

nije važno

Našao me je na klupi u parku.

Imao je na sebi nešto zeleno, široko,

staromodno,

pomislih da je to onaj lik što je cepao karte